понедељак, 4. јул 2022.

Besciljna pesma

 

Besciljna pesma

 

 

Na papir sam izlio dušu

A tu su i sva druga pražnjenja

Papir trpi jad i nemir

Osluškuje uzdahe i pamti snove

Neretko sakuplja gnev i rađa bune

Papir je osuđen da nosi

Krst, svega što se na njega stavi

Samo papir i poneki pesnik

Ako ih još ima

Tih pesnika, što se još nisu prodali publici

Nezainteresovanoj, za njih i za stihove

A ima ih – tih pesnika…

 

Pesnici koji ostanu ljudi

I pesnici koji postanu zveri

Pišu podjednako potresne stihove

Samo ovi drugi se lakše prodaju

I češće recituju

Jer ljudi danas više cene zveri

No ljude, jer njih, ponegde još ima

A zveri su odavno potamanili

Neki ubogi pristojni ljudi

Koji nisu znali šta bi sa njima.

 

Biće više nema nikakvog značaja

Za razvoj čoveka i pesništva

Pa je bolje preskočiti raspravu

O prirodi i nagonu

Koji nas tera

I preći na nešto drugo

Možda tamo negde, još nečega ima

Ili je praznina konačno progutala sve

Pa i ove poslednje reči

Nežno i drsko spuštene na papir

Što trpi, jer trpeti mora…

Нема коментара:

Постави коментар