Uvek sam se pitao šta to moje kolege
tako pomno prate na ekranima svojih računara. Da li je to samo potreba da se
pred poslodavcem pretvaraju da su zauzeti i duboko koncentrisani na posao ili
je u pitanju zaista visoka fascinantnost datog prizora. Bio sam ubeđen da su
šanse da je u pitanju ovo drugo i da je pre sve pitanje glume.
Jasno je da postoje fascinantni
prizori i otkrovenja ali sudeći po istoriji i ponudi na internetu oni nisu ni
približno toliko česti da bi se pomoću ovoga mogla objasniti posvećenost koju
zaposleni glume. Kao administrator uvek sam imao mogućnost da pratim šta se
dešava na njihovim ekranima ali početna znatiželja me je brzo prošla i ja sam
počeo da izbegavam ovakav necivilizovan i invazivan pristup. Uostalom, ni moje
domaće vaspitanje nije mi dozvoljavalo do zloupotrebim tehnologiju i ponašam se
poput velikog brata. Nije da nisam podigao agente i snimao sadržaj, ali sam to
radio ne baš previše revnosno. Savest mi dakle nije dopuštala da snimljeni sadržaj
pregledam i sve sam prepuštao eventualnim eksecima kada bi ovlaš bacio oko na
snimke. I tada sam se trudio da događaj i aktere izolujem pre nego što stvari
počnem da istražujem. Tako sam uprkos svojoj znatiželji, posebno kada su
pojedine koleginice u pitanju, ipak radio samo ono što se mora, i kad se mora.
Moje zavririvanje u njihovu intimu i znatiželju bilo je diskretno. Sve do sada.
Nešto se promenilo. Ne znam šta, ali
promenilo se. Koliko je tome kumovala Ma stvarno ne znam ali uvek me je fasciniralo
kako kad god dođem do njenog stola tako da mogu da vidim ekran na njemu nema
ništa osim desktopa. Nije da sam zagledao i da me je interesovalo ali nisam
mogao, a da ne primetim, kako joj miš leži u ruci i kako rifrešuje ekran baš
kad se ja približim. To sam viđao i kod drugih samo na to nikad nisam obraćao
pažnju. Tek, kad sam obratio pažnju, shvatio sam da većina mojih kolega kad god
se približim rifrešuje ekran.
Da nisam lično odgovoran za tehničku
ispravnost hardvera pomislio bi kako nešto nije u redu sa ovom novom serijom
monitora ali u proizvođača sam imao puno poverenje, kao i u dobavljača, tako da
sa sigurnošću mogu da tvrdim da monitorima ništa nije falilo. Bilo je po sredi
nešto drugo.
Ljudi dakle nisu voleli da mi neko
zadire u privatnost i meni je to bilo sasvim normalno. Ipak, zahvaljujući ovom
fenomenu počeo sam da se pitam čime se to bave ljudski mozgovi dok su na poslu.
Još sa studija znao sam da prosečan zaposleni nikako ne odgovara onome što se
od njega traži. Danas poslodavci zahtevaju od zaposlenih 110-130 % njihovih
kongentivnih kapaciteta. Sa druge strane zaposleni obično isporučuju ne više od
25% onoga što bi trebalo. Dakle nedvosmisleno mi se kao menadžeru i poslodavcu
nametalo pitanje gde ode onih preostalih 75% ličnih kapaciteta zaposlenih i od
čega to zavisi.
Imao sam mnogo načina da ovo saznam.
Uglavnom invazivnih. Znao sam i da niko za to ne bi mogao da sazna, ali nekako
sam se ustezao od ovog nasilnog upada u tuđe živote. Odlučio sam se za manje
napadnu tehniku. Postavio sam filter ulaznog saobraćaja i sortirao zahteve
dolaznog saobraćaja. I dobio rezultate. Ove.
U prvih pet najposećenijih lokacija našli su se:
pretraživači, digitalna izdanja dnevne štampe, dve socijalne mreže i
pornografija. Izveštaji sa berze bili su tek na šestom mestu, sledile su teorije
zavere, a ozbiljni naučni materijali interesovali su samo par vrlo posvećenih
ljudi. To bi bio poredak najinteresantnijih tema. Za to kako su bile
distribuirane po mreži nije mi bio poteban nikakav softver. Pojedina interesovanja
bila su i više nego očigledna.
Sa druge strane i više nego me je
interesovalo šta se to desilo, pa je pornografija toliko uznapredovala,
osvajajući svaki slobodni kutak digitalnog i privatnog prostora. Nije da mi je
smetala. Navikao sam na to da bude sveprisutna. Uostalom kao i svi iz sveta
informacionih tehnologija dobro sam znao da internet postoji samo zahvaljujući
noj. Bez pornografije ne bi bilo ničega i mreža bi se sporo razvijala. Prvih
par godina nakon što je uspostavljena imala je tako mali broj korisnika da su
se svi međusobno poznavali, a onda se neko setio da bi ovo mogao da bude
idealni kanal distribucije za sadržaje rezervisane za one iznad 18 godina. Tako
je nastalo sve ovo bez čega danas ne možemo. Dakle, pornografiji treba biti
zahvalan što postoji.
Kada i kako je postala šik i
mejnstrim to već nisam zanao ali sam bio odlučan da otkrijem. Bacio sam se
dakle na pretraživanje.
Izučavanje pornografije pregledanjem
internet sadržaja pokazalo se kao vrlo naporan posao. Prvo bilo je vrlo teško
savladati sve te sadržaje kojih je bilo toliko da ih ne bi mogao sve pregledati
ni za milion godina. Drugo trebalo mi je vremena da shvatim kako je sadržaj
klasifikovan i šta se sve gde nudi. Kad sam to savladao stvari su postale brže
i lakše.
......
Jednog dana sam se probudio i rekao
sebi da više neću propuštati ništa u životu. Ni jednu šansu. Ako nešto radim
sada to mora inati smisla. Ako proučavam pornografiju i prostituciju iz toga
mora da proisteknu neki zaključci i neki radovi. Nedavno sam postao predavač i
ta okolnost me je posebno radovala. Na neki način oslobodio sam se svih tih
dosadnih poslovnih obaveza i svakodnevne teme zamenio sistemskim istraživanjma.
Bilo mi je teško da ubedim svoje
mentore da prihvate ovakvu vrstu rada, ali ja sam bio odlučan i neumoljiv. A
znao sam im i slabe tačke. Kad više ništa nije moglo da upali upotrebio sam
matematiku na koju su svi oni iz humanističkih nauka prosto alergični. Ne možete
ni da zamislite kako izgleda scena kada univerzitetskom profesoru pod nos
podnesete brdo grafika vezanih za pornografiju. Totalno se izgube.
Spremni su da se svađaju ali ne i da
se upuste u raspravu matematičke prirode. Na kraju se uvek smekšaju i pristanu
na sve. Kad malo bolje razmisle, ja sam taj koji će izaći za govornicu i pred
studente.
I evo me sad ispred govornice.
Gledam u Bata koji se preznojava.
Znam da ima tremu veću od mene, a opet u znak lojalnosti i podrške odlučio je
da se uz mene potpiše ispod teksta ovog rada.
Znam i da će zbog ovog imati problema kod kuće. Skoro da ga žalim zbog
toga. Verovatno i on sažaljeva mene. Ovo nam zaista nije trebalo.
A opet neko mora da kaže. Sudbina
je kao po običaju izabrala mene. Ona uvek izabere mene... kad god je nešto
neuobičajeno. Ako zaista postoje vile suđenice ja mora da sam im omiljeni lik
među ljudima. Šta god da od mene traže ja ih bez trunke razmišljanja o
posledicama poslušam... baš svaki put... takva je naša veza... mene i vila
suđenica...
Nadam se da će toga biti svesne i
kad mi se sve ovo obije o glavu.
......
-„Ovaj rad analizirao je prosečne
aktivnosti tokom radnog vremena. Analizirajući saobraćaj sa interneta
ustanovili smo da pornografija predstavlja dominantnu preokupaciju zaposlenih.
Kasnije smo analizirali zašto i došli do vrlo zanimljivih odgovora.“ Podigao
sam glavu i osmotrio anfiteatar koji je bio dupke pun. Ako ništa bar smo u svoju odbranu pored nastavnim većem uvek
mogi da iznesemo posećenost predavanja kao dokaz da smo bili u pravu.
......
Sledećih dva sata mučio sam sebe i prisutne
raznoraznim objašnjenjima i grafikonima. Mnogi od njih bili su toliko
komplikovani da je bilo prilično teško pratiti ih. Interesovanje i entuzijazam
opadali su sa svakim novim dijagramom koji bi pokazao. Vrhunac ponora dostigli
smo kada sam u izlaganje uveo jednačine. Do kraja predavanja sedišta su se
vidno ispraznila, a samo mali broj njih ostalo je da sasluša šta se iz
prikazanog može zaključiti. Tu su se gadno prevarili. Najbolji deo tek je
dolazio.
......
-„To bi bilo to o izvorima, dokazima
i analizi. Verujem da sam vam postao dosadan, ali ovde ne završava ovo
predavanje. Za kraj sam vam ostavio par pitanja koja ćemo zajedno razmotriti.“ Malo
pre toga Ma je podelila pitanja prisutnima. Za svaki slučaj pitanja su bila
zapakovana u koverte. Otvorili su ih tek kada sam im rekao da to urade. Njihova
lica pokazivala su zaprepaštenje. Bilo je vreme da saznam zašto.
......
Pitanje broj 1.
Japanske kompanije zahtevaju potpunu
posvećenost zaposlenog. Za uzvrat nude komplenu brigu o zaposlenom. Čak i grobna
mesta na pretrpanim grobljima. Ako je pornografija zastupljena u tolikom
procentu da li japanski poslodavci treba da uvedu i redovne posete javnim
kućama za one zaposlene koji nemaju svoje porodice i/ili devojke, odnono one
koji se deklarišu da su „sami.“ Da li je neophodno da se zaposleni sam prijavi
za ovu vrstu usluge/pomoći ili kompanija ima pravo da sama uslugu ponudi onima
za koje utvrdi ovo stanje/potrebu? Kako bi se ta usluga očitovala u ostalom
delu organizacije? Kako bi uticala na produktivnost? Procenite ekonomske efekte
pomenutog predolga i njegovu ostvarivost.
Pitanje broj 2.
Da li bi kompanije trebale da osnuju
„sobe za rekreaciju“, i definušu pravila za korištenje istih. Procenite
troškove i ekonomske uštede ostvarene na ovaj način (iskazane kroz porast
produktivnosti, smanjenje praznog hoda i sl) kao i visinu materijalne štete ako
se pomenute mere ne uvedu.
Pitanje broj 3.
Koliko je eventualno tržište za neku
vrstu mehaničke proteze kojom bi se u toku radnog vremena mogla rešiti pitanja
povećane seksualne želje. Kako bi proizvod trebao da izgleda i koje
karakteristike da ima. Kolika su neophodna inicijalna ulaganja i kako bi
trebalo osmisliti ulazak na tržište. Smislite par promotivnih slogana.
Pitanje broj 4.
Ako se ispostavi da su mehaničke
proteze suviše nezgrapne ili ih iz kulturoloških problema organizacije odbace
kao model rešavanja pomenutog problema procenite troškove i mogućnosti na ekonomski uspeh hemiskih rešenja (pilula
protiv iskazivanja seksualnog ponašanja na poslu). Procenite kako bi se
uvođenje ove vrste rešenja odrazilo na promenu unutrašnje klime i/ili
pravila... npr. na promenu dres koda
Pitanje broj 5.
Putem dimenzione i kulturološke
analize procenite pojedine evropske kulture i njihov odnos prema pornografiji.
Kolika je kolinearnost ili neka druga sličnost sa opštim prikazom seksualnosti
u datim društvima. Postoje li principi po kojima raste udeo pornografije u
medijima. Nacrtati grafik međuzavisnosti ondno prelomne tačke. Na istom grafiku
kasnije docrtati odgovor, odnono ponašanje grupa za zaštitu moralnosti,
katoličke crkve, verskih vođa i politike „čistunaca“
Pitanje broj 6.
Kakav treba da bude odnos menadžera prema ovom
pitanju? Treba li problem produktivnosti rešavati tvrdim menadžerskim metodama
odnosno zabranama i sankcijama ili mekim metodama koje bi podrazumevale dogovor
sa zaposlenima. Kako bi izgledao ovaj razgovor. Pokušajte da se stavite u ulogu
menadžera koji sa svojm zaposlenim vodi ovaj razgovor. (možete raditi i u paru)
Pitanje broj 7.
Kako se ovaj problem reflektuje na
samozaposlene i one koji rade na udaljenim lokacijama. Da li je moralna obaveza
kompanije da pruži zadovoljenje elementarnih potreba zaposlenih koji rade na
južnom polovu ili na svetionicima u tihom okeanu. Kako bi se ovaj problem
rešavao na naseobinama i kolonijmama na mesecu i drugim planetama. I kakve bi
posledice moglo da ima njegovo ne rešavanje.
Pitanje broj 8.
Da
li će budućnost interneta ponovo zavisiti od pornografije, odnono kada se
jednom otisnemo ka drugim planetama koliko će bitno biti da se internet proširi
i tamo i koja industrija će odigrati najkrupniju ulogu u tome.
Pitanje broj 9.
Kako pornografija utiče na društvo?
Nacrtajte grafike zavisnosti starosna dob interesovanja, kao i starosna dob ekonomska
moć. Procenite tržišne niše koje koriste pojedini tipovi pornografskog sadržaja
odnono pojedine kompanije. Segmentišite tržište prema sopstvenim znanjima o
ovoj vrsti proizvoda/usluga.
Pitanje broj 10.
Objasnite istorijski razvoj
pornografije. Definišite ključne događaje i predvidite načine daljne
eksplatacije. Procenite tržište u budućnosti i sastvavite orjentacione
marketing strategije
......
-„Šta je ovo?“
-„Pitanja na koja treba da
odgovorite. Sami ili u paru sa onima sa kojima učite. Ova pitanja zamišljena su
tako da vas intelektualno zagolicaju ali i nauče da analitički razmišljate. Ne
postoje pravi odgovori na ova pitanja. Ona služe da vas „navuku“ na određeni
tim razmišljanja a ne kao pitanja za ispit ili ne daj bože za to kako ćete
pomenuti fenomen pornografije rešavati u svojim firmama.“
-„I još nešto preporučujem
rešavanje ovog zadatka u parovima.... po sopstvenom izboru....“
......
-„Misliš da nismo preterali?“
-„Nismo Bato. Učimo ih da koriste mozak i to radimo tako da im bude
interesantno.“
-„Da uče u parovima? To je kao da si
ih pozvao na orgije? Gde ti je bila pamet? Šta će nam dekan reći?“
-„Zašto bi se on petljao u to?“
-„Njegova ćerka je bila u publici.“
-„Ups!“
-„Da UPS! Sad samo možemo da se
nadamo da ne bude veliko UPS.“ Na našu sreću nije došlo do velikog UPS. Mala je
bila dovoljno pametna. I dovoljno zgdona. Ne bi imao ništa protiv da je za
učenje u dvoje izabrala mene. Na žalost nije. Ipak, spasla je moju naučnu
karijeru kad je svom ocu objasnila moj način rada. Bezmalo trenutno kolege su
počele na mene da gledaju drugim očima. Postao sam neka vrsta analitičkog gurua.
To nije ono čemu sam se nadao ali i više nego dovoljno za univerzitetskog profesora
u začetku. Privukao sam pažnju studenata i stekao njihovo poverenje.