петак, 26. септембар 2014.

Rifreš ekrana




            Uvek sam se pitao šta to moje kolege tako pomno prate na ekranima svojih računara. Da li je to samo potreba da se pred poslodavcem pretvaraju da su zauzeti i duboko koncentrisani na posao ili je u pitanju zaista visoka fascinantnost datog prizora. Bio sam ubeđen da su šanse da je u pitanju ovo drugo i da je pre sve pitanje glume.
            Jasno je da postoje fascinantni prizori i otkrovenja ali sudeći po istoriji i ponudi na internetu oni nisu ni približno toliko česti da bi se pomoću ovoga mogla objasniti posvećenost koju zaposleni glume. Kao administrator uvek sam imao mogućnost da pratim šta se dešava na njihovim ekranima ali početna znatiželja me je brzo prošla i ja sam počeo da izbegavam ovakav necivilizovan i invazivan pristup. Uostalom, ni moje domaće vaspitanje nije mi dozvoljavalo do zloupotrebim tehnologiju i ponašam se poput velikog brata. Nije da nisam podigao agente i snimao sadržaj, ali sam to radio ne baš previše revnosno. Savest mi dakle nije dopuštala da snimljeni sadržaj pregledam i sve sam prepuštao eventualnim eksecima kada bi ovlaš bacio oko na snimke. I tada sam se trudio da događaj i aktere izolujem pre nego što stvari počnem da istražujem. Tako sam uprkos svojoj znatiželji, posebno kada su pojedine koleginice u pitanju, ipak radio samo ono što se mora, i kad se mora. Moje zavririvanje u njihovu intimu i znatiželju bilo je diskretno. Sve do sada.
            Nešto se promenilo. Ne znam šta, ali promenilo se. Koliko je tome kumovala Ma stvarno ne znam ali uvek me je fasciniralo kako kad god dođem do njenog stola tako da mogu da vidim ekran na njemu nema ništa osim desktopa. Nije da sam zagledao i da me je interesovalo ali nisam mogao, a da ne primetim, kako joj miš leži u ruci i kako rifrešuje ekran baš kad se ja približim. To sam viđao i kod drugih samo na to nikad nisam obraćao pažnju. Tek, kad sam obratio pažnju, shvatio sam da većina mojih kolega kad god se približim rifrešuje ekran.
            Da nisam lično odgovoran za tehničku ispravnost hardvera pomislio bi kako nešto nije u redu sa ovom novom serijom monitora ali u proizvođača sam imao puno poverenje, kao i u dobavljača, tako da sa sigurnošću mogu da tvrdim da monitorima ništa nije falilo. Bilo je po sredi nešto drugo.
            Ljudi dakle nisu voleli da mi neko zadire u privatnost i meni je to bilo sasvim normalno. Ipak, zahvaljujući ovom fenomenu počeo sam da se pitam čime se to bave ljudski mozgovi dok su na poslu. Još sa studija znao sam da prosečan zaposleni nikako ne odgovara onome što se od njega traži. Danas poslodavci zahtevaju od zaposlenih 110-130 % njihovih kongentivnih kapaciteta. Sa druge strane zaposleni obično isporučuju ne više od 25% onoga što bi trebalo. Dakle nedvosmisleno mi se kao menadžeru i poslodavcu nametalo pitanje gde ode onih preostalih 75% ličnih kapaciteta zaposlenih i od čega to zavisi.
            Imao sam mnogo načina da ovo saznam. Uglavnom invazivnih. Znao sam i da niko za to ne bi mogao da sazna, ali nekako sam se ustezao od ovog nasilnog upada u tuđe živote. Odlučio sam se za manje napadnu tehniku. Postavio sam filter ulaznog saobraćaja i sortirao zahteve dolaznog saobraćaja. I dobio rezultate. Ove.
            U prvih pet  najposećenijih lokacija našli su se: pretraživači, digitalna izdanja dnevne štampe, dve socijalne mreže i pornografija. Izveštaji sa berze bili su tek na šestom mestu, sledile su teorije zavere, a ozbiljni naučni materijali interesovali su samo par vrlo posvećenih ljudi. To bi bio poredak najinteresantnijih tema. Za to kako su bile distribuirane po mreži nije mi bio poteban nikakav softver. Pojedina interesovanja bila su i više nego očigledna.
            Sa druge strane i više nego me je interesovalo šta se to desilo, pa je pornografija toliko uznapredovala, osvajajući svaki slobodni kutak digitalnog i privatnog prostora. Nije da mi je smetala. Navikao sam na to da bude sveprisutna. Uostalom kao i svi iz sveta informacionih tehnologija dobro sam znao da internet postoji samo zahvaljujući noj. Bez pornografije ne bi bilo ničega i mreža bi se sporo razvijala. Prvih par godina nakon što je uspostavljena imala je tako mali broj korisnika da su se svi međusobno poznavali, a onda se neko setio da bi ovo mogao da bude idealni kanal distribucije za sadržaje rezervisane za one iznad 18 godina. Tako je nastalo sve ovo bez čega danas ne možemo. Dakle, pornografiji treba biti zahvalan što postoji.
            Kada i kako je postala šik i mejnstrim to već nisam zanao ali sam bio odlučan da otkrijem. Bacio sam se dakle na pretraživanje.
            Izučavanje pornografije pregledanjem internet sadržaja pokazalo se kao vrlo naporan posao. Prvo bilo je vrlo teško savladati sve te sadržaje kojih je bilo toliko da ih ne bi mogao sve pregledati ni za milion godina. Drugo trebalo mi je vremena da shvatim kako je sadržaj klasifikovan i šta se sve gde nudi. Kad sam to savladao stvari su postale brže i lakše.
......
            Jednog dana sam se probudio i rekao sebi da više neću propuštati ništa u životu. Ni jednu šansu. Ako nešto radim sada to mora inati smisla. Ako proučavam pornografiju i prostituciju iz toga mora da proisteknu neki zaključci i neki radovi. Nedavno sam postao predavač i ta okolnost me je posebno radovala. Na neki način oslobodio sam se svih tih dosadnih poslovnih obaveza i svakodnevne teme zamenio sistemskim istraživanjma.
Bilo mi je teško da ubedim svoje mentore da prihvate ovakvu vrstu rada, ali ja sam bio odlučan i neumoljiv. A znao sam im i slabe tačke. Kad više ništa nije moglo da upali upotrebio sam matematiku na koju su svi oni iz humanističkih nauka prosto alergični. Ne možete ni da zamislite kako izgleda scena kada univerzitetskom profesoru pod nos podnesete brdo grafika vezanih za pornografiju. Totalno se izgube.
            Spremni su da se svađaju ali ne i da se upuste u raspravu matematičke prirode. Na kraju se uvek smekšaju i pristanu na sve. Kad malo bolje razmisle, ja sam taj koji će izaći za govornicu i pred studente.
I evo me sad ispred govornice. Gledam u Bata koji se preznojava. Znam da ima tremu veću od mene, a opet u znak lojalnosti i podrške odlučio je da se uz mene potpiše ispod teksta ovog rada.  Znam i da će zbog ovog imati problema kod kuće. Skoro da ga žalim zbog toga. Verovatno i on sažaljeva mene. Ovo nam zaista nije trebalo.
A opet neko mora da kaže. Sudbina je kao po običaju izabrala mene. Ona uvek izabere mene... kad god je nešto neuobičajeno. Ako zaista postoje vile suđenice ja mora da sam im omiljeni lik među ljudima. Šta god da od mene traže ja ih bez trunke razmišljanja o posledicama poslušam... baš svaki put... takva je naša veza... mene i vila suđenica...
Nadam se da će toga biti svesne i kad mi se sve ovo obije o glavu.
......
-„Ovaj rad analizirao je prosečne aktivnosti tokom radnog vremena. Analizirajući saobraćaj sa interneta ustanovili smo da pornografija predstavlja dominantnu preokupaciju zaposlenih. Kasnije smo analizirali zašto i došli do vrlo zanimljivih odgovora.“ Podigao sam glavu i osmotrio anfiteatar koji je bio dupke pun. Ako ništa bar  smo u svoju odbranu pored nastavnim većem uvek mogi da iznesemo posećenost predavanja kao dokaz da smo bili u pravu.
......
            Sledećih dva sata mučio sam sebe i prisutne raznoraznim objašnjenjima i grafikonima. Mnogi od njih bili su toliko komplikovani da je bilo prilično teško pratiti ih. Interesovanje i entuzijazam opadali su sa svakim novim dijagramom koji bi pokazao. Vrhunac ponora dostigli smo kada sam u izlaganje uveo jednačine. Do kraja predavanja sedišta su se vidno ispraznila, a samo mali broj njih ostalo je da sasluša šta se iz prikazanog može zaključiti. Tu su se gadno prevarili. Najbolji deo tek je dolazio.
......
            -„To bi bilo to o izvorima, dokazima i analizi. Verujem da sam vam postao dosadan, ali ovde ne završava ovo predavanje. Za kraj sam vam ostavio par pitanja koja ćemo zajedno razmotriti.“ Malo pre toga Ma je podelila pitanja prisutnima. Za svaki slučaj pitanja su bila zapakovana u koverte. Otvorili su ih tek kada sam im rekao da to urade. Njihova lica pokazivala su zaprepaštenje. Bilo je vreme da saznam zašto.
......
Pitanje broj 1.
            Japanske kompanije zahtevaju potpunu posvećenost zaposlenog. Za uzvrat nude komplenu brigu o zaposlenom. Čak i grobna mesta na pretrpanim grobljima. Ako je pornografija zastupljena u tolikom procentu da li japanski poslodavci treba da uvedu i redovne posete javnim kućama za one zaposlene koji nemaju svoje porodice i/ili devojke, odnono one koji se deklarišu da su „sami.“ Da li je neophodno da se zaposleni sam prijavi za ovu vrstu usluge/pomoći ili kompanija ima pravo da sama uslugu ponudi onima za koje utvrdi ovo stanje/potrebu? Kako bi se ta usluga očitovala u ostalom delu organizacije? Kako bi uticala na produktivnost? Procenite ekonomske efekte pomenutog predolga i njegovu ostvarivost.
Pitanje broj 2.
            Da li bi kompanije trebale da osnuju „sobe za rekreaciju“, i definušu pravila za korištenje istih. Procenite troškove i ekonomske uštede ostvarene na ovaj način (iskazane kroz porast produktivnosti, smanjenje praznog hoda i sl) kao i visinu materijalne štete ako se pomenute mere ne uvedu.
Pitanje broj 3.
            Koliko je eventualno tržište za neku vrstu mehaničke proteze kojom bi se u toku radnog vremena mogla rešiti pitanja povećane seksualne želje. Kako bi proizvod trebao da izgleda i koje karakteristike da ima. Kolika su neophodna inicijalna ulaganja i kako bi trebalo osmisliti ulazak na tržište. Smislite par promotivnih slogana.
Pitanje broj 4.
            Ako se ispostavi da su mehaničke proteze suviše nezgrapne ili ih iz kulturoloških problema organizacije odbace kao model rešavanja pomenutog problema procenite troškove i mogućnosti na  ekonomski uspeh hemiskih rešenja (pilula protiv iskazivanja seksualnog ponašanja na poslu). Procenite kako bi se uvođenje ove vrste rešenja odrazilo na promenu unutrašnje klime i/ili pravila... npr. na promenu dres koda
  Pitanje broj 5.
            Putem dimenzione i kulturološke analize procenite pojedine evropske kulture i njihov odnos prema pornografiji. Kolika je kolinearnost ili neka druga sličnost sa opštim prikazom seksualnosti u datim društvima. Postoje li principi po kojima raste udeo pornografije u medijima. Nacrtati grafik međuzavisnosti ondno prelomne tačke. Na istom grafiku kasnije docrtati odgovor, odnono ponašanje grupa za zaštitu moralnosti, katoličke crkve, verskih vođa i politike „čistunaca“
Pitanje broj 6.
             Kakav treba da bude odnos menadžera prema ovom pitanju? Treba li problem produktivnosti rešavati tvrdim menadžerskim metodama odnosno zabranama i sankcijama ili mekim metodama koje bi podrazumevale dogovor sa zaposlenima. Kako bi izgledao ovaj razgovor. Pokušajte da se stavite u ulogu menadžera koji sa svojm zaposlenim vodi ovaj razgovor. (možete raditi i u paru)
Pitanje broj 7.
            Kako se ovaj problem reflektuje na samozaposlene i one koji rade na udaljenim lokacijama. Da li je moralna obaveza kompanije da pruži zadovoljenje elementarnih potreba zaposlenih koji rade na južnom polovu ili na svetionicima u tihom okeanu. Kako bi se ovaj problem rešavao na naseobinama i kolonijmama na mesecu i drugim planetama. I kakve bi posledice moglo da ima njegovo ne rešavanje.
Pitanje broj 8.
            Da li će budućnost interneta ponovo zavisiti od pornografije, odnono kada se jednom otisnemo ka drugim planetama koliko će bitno biti da se internet proširi i tamo i koja industrija će odigrati najkrupniju ulogu u tome.
Pitanje broj 9.
            Kako pornografija utiče na društvo? Nacrtajte grafike zavisnosti starosna dob interesovanja, kao i starosna dob ekonomska moć. Procenite tržišne niše koje koriste pojedini tipovi pornografskog sadržaja odnono pojedine kompanije. Segmentišite tržište prema sopstvenim znanjima o ovoj vrsti proizvoda/usluga.
Pitanje broj 10.
            Objasnite istorijski razvoj pornografije. Definišite ključne događaje i predvidite načine daljne eksplatacije. Procenite tržište u budućnosti i sastvavite orjentacione marketing strategije
......
-„Šta je ovo?“
-„Pitanja na koja treba da odgovorite. Sami ili u paru sa onima sa kojima učite. Ova pitanja zamišljena su tako da vas intelektualno zagolicaju ali i nauče da analitički razmišljate. Ne postoje pravi odgovori na ova pitanja. Ona služe da vas „navuku“ na određeni tim razmišljanja a ne kao pitanja za ispit ili ne daj bože za to kako ćete pomenuti fenomen pornografije rešavati u svojim firmama.“
-„I još nešto preporučujem rešavanje ovog zadatka u parovima.... po sopstvenom izboru....“
......
            -„Misliš da nismo preterali?“
            -„Nismo Bato. Učimo ih da koriste mozak i to radimo tako da im bude interesantno.“
            -„Da uče u parovima? To je kao da si ih pozvao na orgije? Gde ti je bila pamet? Šta će nam dekan reći?“
            -„Zašto bi se on petljao u to?“
            -„Njegova ćerka je bila u publici.“
            -„Ups!“
            -„Da UPS! Sad samo možemo da se nadamo da ne bude veliko UPS.“ Na našu sreću nije došlo do velikog UPS. Mala je bila dovoljno pametna. I dovoljno zgdona. Ne bi imao ništa protiv da je za učenje u dvoje izabrala mene. Na žalost nije. Ipak, spasla je moju naučnu karijeru kad je svom ocu objasnila moj način rada. Bezmalo trenutno kolege su počele na mene da gledaju drugim očima. Postao sam neka vrsta analitičkog gurua. To nije ono čemu sam se nadao ali i više nego dovoljno za univerzitetskog profesora u začetku. Privukao sam pažnju studenata i stekao njihovo poverenje.             


  
             

среда, 24. септембар 2014.

Za ljubav jedne žene



Nije mogao da skrije kako se oseća. Na licu mu se video bol, mržnja sa kojom se suočavao. Oči zamagljenog pogleda stalno su mu šetale. Bio je iscrpljen. Danima nije spavao. Crni podočnjaci, neuredna, razbarušena kosa. Govorio je tiho, samo kad je bio pitan. Nije se osvrtao na vetar i hladnoću.   
Pitala ga je: „Kako si?“
„Pronašao sam način kako da sebe mrzim u granicama podnošljivog.“
Nije ga pitala zašto, znala je odgovor. Morao je da živi bez nje pored nje.

Odusdna odbrana - prirucnik za prelaz preko horizonta



Nismo imali gde pobeći. Sukob je bio neizbežan.
Pripremao sam svoje vojnike za sukob sa neprijateljem kojeg smo slabo poznavali, a još slabije razumeli. Svo naše znanje svodilo se na naše predstave o tome ko su oni i šta žele. Negde u tome  ležao je iskonski strah. Nisam ga razumeo, ali ko može razumeti simsao iracionalnih strahova. U polovini slučajeva oni su povezani sa evoluciskim recidivima, a druga polovina uglavnom se svodi na delovanje sopstvene mašte. Nisam imao problem ni sa jednim od njih. Prvo što vas nauče u vojsci je kako da isključite maštu. Surova realnost je jedino što se računa. To je uslov opstanka.
Ima onih koji nisu dobri u tome. Oni šire paniku. Kao i onih koji ne umeju da se distanciraju. Oni nas mešaju sa njima. Prilično sam ubeđen da je naš strah ishodio iz toga da nas ne zadesi sudbina koji smo namenili neprijatelju.
Nisam bio ubeđen u pobedu. Čak ni u mogućnost opstanka. Verovao sam jedino u to da je ispravno mojim ljudima pružiti najveće šanse za opstanak. Ako bar jednan od nas preživi, ako sačuvamo bar jedan život, svi ćemo preživeti. Život uvek nađe put.
Bilo je mudro satsaviti priručnik kojim bi oni koji prežive mogli da se vode kada nestane svake poznate strukture i organizacije. Nije smeo da bude predugačak. Morali su ga naučiti napamet i uništiti pre polaska u bitku.
Pokušao sam da sažmem sva najvažnija pravila preživljavanja na jedan list papira.
......
Vrlo kratak priručnik za oficire koji prelaze horizont
Pravila kojih se treba pridržavati:
Poverenje se ne gradi na tajnama. Uvek proveri kome si odan.

·         Um iznad srca. Nadajmo se da srce neće previše otežati posao tvom umu.
·         Ne stidi se da pucaš i budeš zaljubljen.
·         Čak i kad čovek ide da ubija mora da ima razlog da živi.
·         Neuspeh je bolji učitelj od uspeha. Nestvara oholost ali treba ga izbegavati kad god je to moguće.
·         Pomoć je poput seksa prihvati je kad god ti se nudi.
·       Kadeti moraju da nauče kako i gde idu njihove greške. Već prvog dana obuke pokazati im vreće za skupljanje posmrtnih ostataka i naterati ih da uđu u njih.
·         Samo jedna vrsta ljudi govori stalno o velikim pitanjima - oni koji ne odlučuju. Neslušaj ih.
·         Čovek nije stvoren da bude pas. Netreba insistirati na besmislenom mahanju repom kod podređenih.
·         Metci su ustvari prolivene suze. Naše ili njihove.
·         Običnom čoveku događaji su manje bitni od osećanja.
·         Mnogo je grehova skriveno iza uniforme koju nosiš. Ne poriči ih.
·         Ako nešto moraš uraditi učini to. Nemora biti lepo ili zakonito, bitno je da je ispravno.
·     Niko ko nije bio prisutan ne može ti suditi.Naknadni sudovi su beznačajni, oni ne mogu ništa promeniti.
·       Učili su nas da nemožemo reći ne, ipak imaš svaku ljudsku i moralnu obavezu da to učiniš zarad višeg dobra.
·         Pošten čovek živi prema svojim odlukama. Dobar vojnik živi.
·         Oslobađam te krivice.
·         Život je uvek na strani dželata. Vlast je uvek na strani zla.
·         Duboko poštuj ambiciju kod ljudi. Pohlepa upravlja svetom mnogo direktnije i umešnije od vlada.
·         Vlada (društvo) te plaća da ga izoluješ od leševa.
·         Zamisli metak u svojoj glavi. Imaj tu misao stalno na umu.
·         Izbegavaj da zamišljaš ono što predhodi to vodi u strah.
·         Nema groba koji može zauzdati tvoj duh.
·         Spasavanje samog sebe je zadatak svakog čoveka.
·         Udri prvi, udri jako i nastavi da udaraš dok god možeš.
·         Čuvaj se ljudi kad se uplaše.
·         Moraš da prestaneš da budeš emocijonalan oko logičkih odluka.
·         Bolje traži oproštaj nego odobrenje.
·         Izgradi i kontroliši sistem isčekivanja.
·         Vođa mora da ubedi svoje ljude da su životi drugih važniji, vredniji od njihove smrti.
·         Živi danas jer juče je već prošlo, a sutra možda nikada ne dođe.
·         U prirodi postoji samo jednan iskonski izbor (reakcija): bori se ili beži
·         Čovekovo seme može biti njegovo najubojitije oružje. Ne boj se da ga koristiš.
·         Postoje dve vrste muškarca: oni koji kontrolišu sranja i oni koji trpe sranja. Budi na strani prvih. To je tvoja ljudska dužnost, prema porodici iz koje si došao, ženi koju voliš i deci koja će ostati iza tebe. Njih vaspitaj tako da neizostavno primenjuju ovo pravilo.
·         Dobri vojnici su oni koji su spremni da se bore telom, a ne oružjem. Oslanjaj se na takve. Budi takav.
·      Kad se struktura uruši i ne bude više komande, preuzmi sam komandu nad sobom i onima koji su preživeli.
·      Gerila i terorizam su oblici ratovanja koji ne dolikuju organizovanoj vojsci, ali su još uvek oblik otpora. Ne podcenjuj ih.
·         Nikad prilikom povlačenja ne koristi lift. Niti iznajmljuj automobile, motore ili bilo šta drugo što bi se moglo pokvariti. I nikad ne trči. Pričaj, viči. Jer glas bi mogao završiti u opisu svedoka policiji. Budi nečujan.
·         Uvek imaj plan kako da dopreš do ivice horizointa.
·         Budi svestan. Ono što je skriveno u tami iza horizonta podjednako verovatno može da bude spasenje i smrt.
·         Uvek moraš imati razlog i on mora biti opravdan. Ti sam nisi razlog. (ovo pravilo prestaje da važi u slučaju da ostaneš sam. Tad važi pravilo-  ti si sav neophodni razlog.)
·         Ne zaboravljaj.
·         Ne živi u prošlosti.
·         Veruj.
·         Budi praktičan (i pragmatičan).

......

Svestan sam da su pravila koja sam im dao dobra za vojnike koji pokušavaju preživeti pokolj, ali koliko su dobra za budućnost koju se nadam da će izgraditi oni koji prežive? Mogu samo da se nadam da će, ako do toga dođe, neko dovoljno mudar sesti da ih napiše bolje od ovih kojima sam ih ja sad opremio.