Nije mogao da skrije
kako se oseća. Na licu mu se video bol, mržnja sa kojom se suočavao. Oči zamagljenog
pogleda stalno su mu šetale. Bio je iscrpljen. Danima nije spavao. Crni
podočnjaci, neuredna, razbarušena kosa. Govorio je tiho, samo kad je bio pitan.
Nije se osvrtao na vetar i hladnoću.
Pitala ga je: „Kako si?“
„Pronašao sam način
kako da sebe mrzim u granicama podnošljivog.“
Nije ga pitala zašto, znala je odgovor. Morao je da živi bez nje pored nje.
Нема коментара:
Постави коментар