Mesečina
U mislima, izjutra, ne
dotičući ih, obiđem svaki svoj ud, jedan po jedan. Tražim te tamo, u mislima,
jer moje misli smatraju da tamo pripadaš i da ćemo osvanuti sa dodirom, na vrhu
udova, kojima tražimo jedno drugo.
Moje misli te žele
izjutra i ti me želiš, a ja ti se jutrom predajem.
Gde god da si meseče
moj, ni sunce te ne može meni uzeti – znaj to, jedina zvezdo mog noćnog nema.
Molba lepoti
Ženo, možeš li negde
odložiti lepotu, možeš li je skinuti, razodenuti se u formu manje uzvišenosti? Možeš
li mojoj želji olakšati, da, ako ne može da dosegne zvezde, bar tebe dodirne,
razodevenu u formu manje pretencioznosti. Jer, šta da radim sa tobom grešnice –
zbog tebe bi i anđeli sa neba sišli i pali pod tvoje noge predajući im svoju
besmrtnu dušu. A šta ja da ti nudim usred armije heruvima, kad sam ti sve svoje
već dao, a ostala je duša prazna i žudna, što te još priželjkuje. Razodeni se
zato noćas, navuci na sebe plašt od zvezda i pusti me bliže sebi. Da te
pohodim, poput isposnika, u tamnoj noći, u kojoj ćemo biti poput oblaka i vetra,
unosći se jedno u drugo.
Нема коментара:
Постави коментар