NADAHNUTA
Ležimo uvijeni zagrljajem i
posteljom. Nepomični. Tihi. Čekamo da napolju svane i svetlost otera mrak u
kojem smo se voleli. Svet je sad tako mali da u njega stajemo samo ona i ja...
i sunce koje pokušava da nam se uvuče u postelju.
Čekamo... nepokretni... sretni...
I tako čekajući da svane, ona
odlučuje da svane pre svitanja, a onda svane i meni.
SVEŠTENIK
Knjiga je bila puna nagoveštaja.
Grčevito ih se držao u nadi da će iz njih proizići smisao. On nikada nije
stigao.
Нема коментара:
Постави коментар