Jutro
Potpuno nagi, telom uz telo, u nežnom dodiru, novopečeni ljubavnici
uranjaju međusobno u intimu. Bojažljivi, u tim trenutcima – on ne progovara, a
ona samo po nekad ispusti tihi jecaj.
Upoznavaće se sve dok ih sunce ne izmami iz kreveta.
Tako počinje novi dan. Osmehom, upućenom biću pored sebe, a potom i
suncu.
I bi reč...
Rečima smo okovali svet i to nazvali kniževnošću. Isto se desilo i ovoj
rečenici, ali sa mnogo manjom ambicijom. Ona je pretendovala samo na neporecivi
status večne istine. Ko zna možda ga je i zaslužila.
Milica
„Za laž je potrebna mašta, za istinu samo muda“, rekla je. Bio sam
maštovit i lagao je bez prestanka, a ona mi je bez rezerve verovala. Takva je
ona bila – mudra i kreativna. Zato sam je i lagao.
Revolucionar
Nisu znali gde mu je grob pa su mu podigli spomenik na kojem je pisalo:
„Mali čoveče, šta ćeš učiniti kada ti, koji si ponižen, umreš...“ Hodočasnici
koji su ga obilazili shvatili su poruku – odlučili su da za života promene
stvari. Tako je on iz groba pokrenuo revoluciju.
Advokat – krivičar
„Ne moraš da pređeš ni jednu granicu samo igraj oko nje“, bio je
poslednje što mu je rekao njegov profesor krivičnog prava. Već ga je ubedio da
je krivica za njega. Bilo je vreme da
postane zverka koja štiti zveri. To je i postao.
Нема коментара:
Постави коментар