петак, 16. септембар 2016.

Vasil



 

Vasil


U knjigu radosti malek upisa još jedno ime za novu dušu što dođe na svet – nazva ga onaj koji povezuje. Majka ne beše arapkinja, ali nadahnuta dodirom anđeoskog pera date mu ime Vasil.
I dečak dođe da poveže i spoji razdvojene i svet učini boljim.



Na putu...


„Evo još malo pa ulazimo u ljepu vašu“, napisala mu je. Ponesen lokal patriotizmom ili pre ambicijama druge vrsteodgovorijo joj je: „Ljepa moja je ljepa moja, a ja najviše volim da ulazim u ljepu našu.“ Shvativši aluziju, nasmešila se i poslala mu poruku: „I ja, evo radujem se unapred.“ Još to veče radost je bila obostrana. Nju je posebno radovalo to što je on njenu radost nazivao naša.


Marikini saveti


„Da li me voli ili voli zadovoljstvo koje mu pružam?“ pitala je staricu.
„To je lako. Voli li tvoj otvor ili tebe?“
„Svi vole moj otvor... ili bar žude da ga vole...“
„A kako ga nazivaju?“
„Kakve to veze ima?“
„Pitala si red je da ti odgovorim... Kako zanš da te muškarac istinski voli – tvoj otvor naziva radošću – ne zadovoljstvom tako ga nazivaju ljubavnici.“
„A ako ga naziva drugačijim imenima?“
„Onda te nije vredan – ne troši vreme na njega.“



Нема коментара:

Постави коментар