Dani, kada osetiš nemir
Postoje dani kada vas život nadilazi i oni kada
vam dozvoli da se osetite živim… postoje i oni učmali, lenji dani dosade koji
zaudaraju na raspad… imao sam i jedne i druge pariode… neki to nazivaju život,
ali meni su ipak draži oni prvi… kada plivam u širokoj, a još divljoj reci…
kada te nosi nemir… i kada kažeš sebi da taj nemir koji te goni napred nosiš u
svojoj krvi, da bi se odmah upitao šta to još nosiš u sebi… i kada to iznenada
počneš da otkrivaš… poput cveta koji se otvara na jutarnjoj rosi spreman da
svoj polen raspe po svetu… spreman da privuče pčele i leptire… i oseti prve
zrake sunca… dovoljno jake da ga zagriju i onda kada je priroda oko njega još usnula
i hladna…
Нема коментара:
Постави коментар