Glas (za sumnjive liste)
Jednom čovek, sad olupina bez svoje
volje, molim za samilost, one, koji mi svoju nameću.
Oprosti mi partijski verniče, što ne
verujem, što se ne svrstavam, što sumnjam i podozrivo posmatram tebe, što laž
serviraš neukom, nevoljnom, potrebitom, obespravljenom svetu.
Oprosti mi što sumnjam u tvoju nameru
časnu, da me odvedeš, u svet, koji si ti zamislio. Ili onaj drugi, što tebe
naziva lažovom i izdajnikom, a tebi je sličan. Oprosti mi, što sumnjam, jer to
si mi jedino ostavio, a sad bi i to da mi otmeš i u poslušnika svog pretvoriš.
Moram li biti tvoj verni pas, da bi me se setio, ili primetio da postojim.
Imam li pravo na sudbinu drugu od one
koju si mi namenio?
Imam li… ili i to već pripada tebi?
Jesam li čovek, ili automat, čiji je daljinski u tvojim rukama?
Нема коментара:
Постави коментар