„Imaš li opravdanje za svoj život?“ Pitao je Anubis.
„Opravdanje?“
„Za to kako si živeo? Kako si okončao život?“ Negovo
srce stajalo je na kantaru kad je Maat spustila svoje pero. Njegova dela za
života, nisu bila dovoljna da održe balans. Pero je počelo da preteže, samo
istina mogla ga je spasiti.
„Bio sam izgubljen od trenutka izlaska iz majčine
utrobe do trenutka kada su me položili u grobnicu. Nikada nisam pripadao svetu
u koji ste me poslali. Oduvek sam verovao da mi je ovde mesto.“
„Među bogovima?“
„Ja sam faraon.“
„Za mene si smrtna duša, koja je uvredila boginju.“ Nije stigao ništa da kaže u svoju odbranu pre
nego što je iz mraka prestone dvorane ispuzao Ammit i porogutao njegovu Ba.
Нема коментара:
Постави коментар