понедељак, 13. октобар 2014.

Flash fiction1310



Bez suvišnog vezivanja

-Nikada nisam videla muškarca koji toliko pati. Teško je gledati ga tako slomljenog.
-Zašto mi to govoriš?
-Mislila sam da bi volela da znaš. Govorila si da je on bio tvoj najbolji ljubavnik.
-I bio je. Ljubavnik. Ništa više. Htela sam jezik i penis. Neobavezno. On mi je to pružio u par navrata. Kada sam primetila da je počeo da se vezuje bilo je vreme da odem iz njegovog života.
-Zakasnila si. Vezao se toliko da me ne bi čudilo da sad kad si ga ostavila veže sebi omču oko vrata.

......

Guru

Sedeo sam preko puta učitelja i pokušavao da meditiram. Nije išlo. Nikako nisam mogao da iz svesti izbrišem banalnost sveta kojem sam pripadao i koji još nije bio spreman da me pusti.
Pitao sam učitelja kako je svet prestavljen u našem mozgu. Možemo li promeniti dosadašnja iskustva i doživljaj sveta. Možemo li se osloboditi.
„Svet ne postoji, ti projektuješ sliku sveta koju vidiš, promeni sebe i promenićeš svet.“
Od tada se pitam koliki je moj greh za patnju koju svakoga dana vidim oko sebe... i učim da budem sretan.

......

Guru, o realnosti sveta

Sreo sam gurua, pitao...
-Učitelju, postoji li svet u kojem živim?
-Samo kao projekcija tvog uma. To je njegov pokušaj da tvoju egzistenciju učini smislenom. Da ti je objasni tako da možeš da je prihvatiš.
-Znači li to da ja stvaram svet?
-Netvrde li to oni koji negiraju egzistenciju veću od sopstvene?

Нема коментара:

Постави коментар