понедељак, 13. октобар 2014.

Minijature 3D



Tvorac ne humane reprodukcije

Žena koju volim izabrala je da ima decu sa drugim. To me je toliko vređalo da sam skroz prestao da razmišljam o humanoj reprodukciji i posvetio se mehaničkoj. Kada sam shvatio da 3D printer ima sposobnost rađanja odmah sam se zaljubio u ovu napravu. Sada radim na tome da mu ugradim veštačku inteligenciju. Emotivnu, naravno.
Možda će to poboljšati moje reproduktivne izglede.

......

Slabog morala

Živela je u ulici u kojoj žive i druge slične njoj. Za gatanje i seks nikada nije uzimala novac. Opet, uzimala je poklone. Kada je bila mlađa obasipali su je njima. Sada je ona bila ta  koja je sve češće poklanjala  i davala na veresiju svesna da joj nikada neće biti vraćeno. Nije joj smetalo. Davno je naučila da se život sastoji od primanja i davanja.
A ona je bila majstor i jednog i drugog... i uživala je u tome.

......

Odana

Hodio je sokacima greha. Tamo je sreo nju i zaljubio se. Pre mnogo godina...
Ni ona nije ostsala ravnodušna prema spasiocu. Bilo joj je samo šesnaest kada ju je spasao hladnoće, poniženja i bola. Nikada mu to nije zaboravila. Ostala je uz njega do kraja života i iskreno plakala onda, kada je život, ili bolje reći smrt, odlučila da ih konačno razdvoji.
......

Veliki brat, internet taliban budućnosti

Nikada nije volela internet stvari. Smetao joj je nedostatak privatnosti. Verovala je da čipovanje ljudi nikada neće postati stvarnost. A onda su muškarci izglasali zakon verujući  da će tako kontrolisati neverne žene. Ispostavilo se da su i one poznavale tehnologiju dovoljno da kontrolišu njih. Kada je tehnologija konačno povučena njen suprug iskoristio je rupu u zakonu i pozvao se na Kur'an. Postala je njegov rob.  Nije mogla to da podnese. Morala je da ga ubije.

......

Bez daha

Zaljubila se u njega jer ju je ostavljao bez daha kad god bi progovorio. To mu je priznala tek kad ju je zaprosio.
Na sudu je rekla da nije mogla više, da se gušila pored njega, da nije mogla da diše. Sudija je presudio u njenu korist. Rastali su se.
Konačno je bila slobodna i mogla da diše punim plućima.  

......

Bez smisla

Postojim po slučajnosti, ne iz nekog višeg smisla. Godinama sam pokušavao to da prihvatim i nije mi išlo. Onda sam slučajno sreo nekog pojedinca takođe oslobođenog visokog nauma. Rekao mi je: „Svrha postojanja nije smisao, ali postojanje bez smisla vodi u prekid postojanja.“ Odmah mi je postalo lakše. Nisam uzalud tragao za smislom. 

Нема коментара:

Постави коментар