Matica
Ljubav je kao vodena struja – ako joj se
prepustiš odvešće te negde. Možda će te usput izbaciti na neku obalu ili
nasukati na oštro, pod vodom skriveno kamenje, možda ćeš skončati u nekom
tužnom plićaku, ali većinu nas će odneti negde daleko od mesta gde smo zagazili
u reku.
Većina stigne do ušća. Pretoči se u neku mirniju,
bogatiju vodu. Neki opet odluče da plivaju protiv matice pa se utope. Neki vole
samo hladnu izvorsku vodu punu kiseonika i sklonu snažnom pokretu. U takvoj
izvorskoj vodi teško je plivati. Nekim plivačima ponekad u pomoć priteknu
neočekivani spasioci. Nekima ne, pa se spasavaju sami, kako umeju i znaju…
Mnogo toga dešava se u reci i oko nje… a mi to,
tek ponekad, tek sa plavnim nanosima zamućene vode i balvanima koji plutaju po
površini dok ih reka nosi samo ovlaš primećujemo.
Ljubav je matica u reci života… uvek spremna da
nas zahvati i ponese… i negde će nas već odvesti… takva joj je priroda… treba
joj se samo prepustiti… i pustiti vodu da nas nosi…
Нема коментара:
Постави коментар