Glina
Njena ljubav bila je oštra i hrapava, tako sam
bar mislio o njoj, a možda nisam bio dovoljno zreo da je shvatim. Bio sam,
usudiću se to reći, poput slobodnog penjača, i verovao da se vrhovi osvajaju, a
ona je bila druga vrsta gore, stvorena ne za penjanje, nego za oblikovanje. Njoj
je trebao vajar, a ne planinar, ali ja to nisam video. Bar ne tada.
I bili smo nesretni i sretni u isto vreme, ali ja
sam mislio da je moja nesreća veća, i ponosito je trpio. Bez reči. Muški. Ubeđivao
sam sebe da patim sa razlogom, a ne iz neznanja, o kako sam samo grešio, a
želeo sam da budem u pravu.
Znam da me razumete, jer i vi ste grešili… svi
znamo da se ljubav uči iz sopstvenih, a ne tuđih grešaka, i ima tu dosta
fikcije u koje se veruje kao u najdublje istine. Ta fikcija da ljubav treba da
se pokorava volji onoga voli, ili bar zakonima logike, svima nam se privlači i
uvuče pod kožu.
Mene je dugo pratila, ta svakodnevna iluzija, o
pravdi, jer onaj ko voli nada se pravdi oličenoj u ljubavi koju želi, na način
na koji je želi. Odmah i neprestano. Ne pitajući se ni na tren da li je to ono
što ljubav želi… I onda sanja… Umišlja… Veruje… nada se… a sve je to ustvari
isto… čarolija među ruševinama, ljubav ispunjena nadom… i slatka i gorka je ta
laž… i božanska… a ova kidanja su ustvari život onog boga što nosim u sebi… u
svojoj utrobi… što diše i oseća zajedno samnom… i veruje Pandori i onda kad
otvori kovčeg, i sretan je što ga uprkos strahu, osudi i brizi otvori i drugi
put, jer mu to da nadu bez koje ni bog ne bi mogao da postoji.
Ali za to je potrebna hidžra… i duša se odmetne i
krene na put, a možda i beg, teško je to uvek znati…ne beg od ljubavi… beg od
sebe… Bežiš… i udaljavaš se… i ugasiš se… a onda ti se ista ta ljubav kao
priviđenje uvuče u duh… i tada shvatiš da te oblikuje.
Tada postaneš čovek. I kako onda drugačije do
majkom da zoveš svoju ljubav, jer iz nje si se rodio, i kako onda da je ne
voliš, jer ko ti je bliži od one koja te stvorila i prihvatiš tad da je ljubav
glina i drhtavom rukom počneš da je mesiš… a pod prstima tvojom rukom stvoreno
nastaje nešto uzbudljivo i novo…
To sam naučio o ljubavi… zahvaljujući noj… čija
je ljubav bila poput gline… i tražila da se oblikuje… i koja me je naučila kako
da pustim da me ljubav oblikuje…
Нема коментара:
Постави коментар