петак, 19. април 2019.

Putovanje na jug


Praznina


Prazna strana. 

Linija.

Tačka.

Belina.

Nova strana koju treba popuniti, koju će život popuniti.


Nemoralan u srži


Nismo se jebali u gradskom parku naočigled preneraženih golubova, a mogli smo. 

Imala si hrabrosti i nestašluka za to. Ja ga nisam imao.

Učili su me moralu, koji su svi na svakom mestu gazili, a ja poštovao – ne iz ubeđenja, ili čestitosti, ne, iz puke lenjosti i poriva pristojnosti kojeg se nikad nisam oslobodio. Mogao sam te voleti slobodno, a ne iz daleka. Mogao sam biti poput onih koje si ti volela. Znam da sam mogao... ali nisam... i šta mi sad vredi to saznanje... i šta njima vrede sećanja, kad smo svi ostarili i zatvorili se u kuće u koje bi da pozatvaramo decu i naučimo ih moralu. Cinično i oportunistički, kako su i nas učili.


Iskreno putovanje na jug


Moj mozak više nije moj. Ja više ne stanujem na toj adresi. Spustio sam se južnije. Privremeno odseo u srcu, a onda se zaputio ka testisima.

Svo vreme mog putovanja na jug držala me je misao o tebi. I želja da te sretnem. Jer, negde, slutio sam, da si se i ti zaputila na jug.

Moje slutnje pokazale su se ispravnim. Osetio sam to onog trenutka kad smo se dodirnuli. Dodir toliko otkriva, o onome šta smo, kad smo spremni da se ogolimo pred drugim bićem.

Želeo sam samo da te zagrlim, a onda je došao poljubac i želeo sam sve.
Sve si mi dala. Tu na jugu.


Razlozi


Moj otpor je više puta pao – zarad ljubavi, zarad želje, zarad smova o boljoj budućnosti, zarad pristojnosti, zarad obzirnosti i prema onima prema kojima više niko nema obzira, zarad urođene potrebe za kosmopolitizmom, zarad saosećajnosti, zarad hiršćanskog oprosta, zarad zaketa, zarad zavodljivosti lepe žene, zarad sreće dece koja se igraju u pesku, zarad mnogo toga, ali nikada zarad toga što ste me pobedili, ili ubedili, ili pokazali smisao vaših namera.

To se nikada nije desilo.

Šta nam to govori, o meni i vama?


Ljubav


Ljubav je čista projekcija, shvatite to tek kada promenite kanal. Neki filmovi naprosto su loši – zbog loše glume, ili loše radnje, ili nam, naprosto, odgovara da gledamo neki drugi film.

Moj mozak je režiser, a srce puki glomac. Kad režiram, uvek biram glumice dostojnog talenta, jer njihova kapricioznost daje dinamiku radnje. Ljubav ima snagu da prevaziđe život i nadvisi sve projekcije. Ali samo uz glumice sposobne da nadigraju očekivanja scenariste.


Rachel


Nosim te u mislima, ceo život, neznajući kad ćeš se roditi. Poznajem tvoje lice i osmeh, al još ne znam dan kada ćeš izaći iz nutrine žene u nutrinu sveta. Verujem da ćeš doći.

Slutim da čitaš moje priče i čuješ poziv, skriven među gomilama reči, upućen tebi. Slutim da je to dovoljno, da te navedem, da mi kreneš u susret. Slutim i nadam se.


Dar


I reče mi jedan čovek – dar si dobio rođenjem. Nije na tebi da ga se odrekneš. Smrt će ti ga oduzeti. I sve drugo će ti isto oduzeti. Tvoje je, da pre toga, upotrebiš dar. 

Najbolje što budeš znao.

Poslušah ga.

Нема коментара:

Постави коментар