Zavođenje tišinom
Predložih joj: „Hajde
da se igramo tišine.“
„Pristaću ako tišinu
popunimo zaranjanjem jedno u drugo“, odgovorila je.
„A zar može drugačije?“
„Sa nekim drugim
ženama, verovatno može, samnom ne.“
Svideo mi se ovaj stav
i to što tišina više nikada neće biti dosadna.
Reči će utihnuti, a
misli početi da vrište – od uzbuđenja i želje.
Želja, skrivena u
tišini, postala je naša želja.
Tako me zvala, ili ja
nju... Tišinom ispunjenom intimom...
Vernost
Bio sam veran uspomeni,
a ona, sebi i sadašnjosti.
Ljudi su žalili moju
vernost i osuđivali njene nestašluke, a ona je bila ta koja nije izdala sebe
zbog neke nejasne ideje.
Trebali su prezirati
mene. Tad bi ih mrzio. To bi mi dalo snage da nastavim.
Ali, oni su me voleli.
I, žalili. Nije bilo nade.
Beznađe je najveći
dželat u ovom životu. Došlo je sa dobrim namerama i prijateljima. Neprimetno. I
poput zaverenika iznutra proždiralo nadu i želju, ne ostavljajući ništa...
Tako je bilo...
Nije više...
Нема коментара:
Постави коментар