петак, 18. октобар 2019.

Tga




„Sviraj mi tišinu“, molio sam trubača. On udahnu, uze čašku i sasu grejanu rakiju u grudi. Onda uze trubu i pusti zvuk. Ja pustih suzu.


Reči upućene vrhovnom bogu


Bože raniš li me čemerom od dana kada ugledah svetlo, zar me toliko mrziš samo zato što sam u Prometejevom rodu rođen. Mora li tvoj bes da mi jede džigericu doveka. Mora li...


Zaslepljen ljubavlju


Sve što je veliko uvek je u korist drugih.
Ljubljena bi to trebala da shvati.
Trebala bi...
mada nije izvesno da će se to i dogoditi...

Нема коментара:

Постави коментар