„Sviraj mi tišinu“, molio
sam trubača. On udahnu, uze čašku i sasu grejanu rakiju u grudi. Onda uze trubu
i pusti zvuk. Ja pustih suzu.
Reči upućene vrhovnom bogu
Bože raniš li me
čemerom od dana kada ugledah svetlo, zar me toliko mrziš samo zato što sam u
Prometejevom rodu rođen. Mora li tvoj bes da mi jede džigericu doveka. Mora li...
Zaslepljen ljubavlju
Sve što je veliko uvek
je u korist drugih.
Ljubljena bi to trebala
da shvati.
Trebala bi...
mada nije izvesno da će
se to i dogoditi...
Нема коментара:
Постави коментар