среда, 18. март 2015.

Princeza Ma



PRINCEZA Ma

Ne želim sebi da priznam
Da nije umrla
Da me boli
Da sam prazan
Da je još volim
Da bez nje ne mogu
Da živim u laži.

Ne želim sebi da priznam
Da vreme nagriza ljubav
Kao što nagriza sećanja
Čak i kad živim u njima
Samo da bi ih održao živim

Ne želim sebi da priznam
Da je otišla
I da se neće vratiti
I da je sa sobom odnela najbolji deo mene
A ovo što je ostalo samo je ljuštura
Koju zapljuskuju talasi

Kažem sebi
Zamoliću more da joj
Moju misao odnese
A ne želim sebi da priznam
Da se bojim
Da i nju ne odbaci


GREH, PREMA SEBI

Ostaviti zgodnu ženu da čeka obično je greh prema počiniocu. On je grešio – prema sebi. Ona takođe, prema njemu.


ISPOMOĆ


„Karijere gutaju ljude“, rekla je aludirajući na svog muža potpuno posvećenog poslu. Suprotno njemu ona je odlučila da ostane čovek što je značilo da umesto karijere bude posvećena drugim ljudima.
Ponudio sam se da joj pomognem u naumu. Ona je to prihvatila. Od tad se ljudski ispomažemo.

GEOMETAR, NA SOVRI

Otvoren sanduk ležao je na sofri dok su prijatelji i rodbina dolazili da se oproste sa nesretno nastradalim. Omanji ciga, figrant, koji mu je skoro dvadesettri godine verno otvarao kapije i držao letvu i pravac govorio je o pokojniku.
„Bio je od oni inžinjeri koji su sas alal išli na teren. Radeo si je on – na teren ili na onu sa teren. Neje taj furast zaobišo. Ič.Voleo je i da popije. Nafaka je. Jednom se zapio i ete zaspaja. Ujutru je sa njeni muži doručkovao i popio, po ljutu za srećan put, a onda ga zamlatena budala ubi iz kratež, sas leđa. Koji je bre to čovek?“
„Šteta“, rekoše uglas njegovi prijatelji.
„Toj i žena zbori“, dodade cigo i briznu u plač. Nekoliko dama je takođe tiho zajecalo.





PRIPRAVNIK


Ni kao dete nije slagao sa tim kako je uređen svet. Pitao je majku. Ona mu je odgovorila: „Kada budeš umro otići ćeš kod boga i moći ćeš da mu postaviš ta pitanja.“
To je i učinio – čim je umro.
„Ljubav je osuđena na nesreću, život na smrt – zašto?“
„Zato što nisam znao bolje, ja sam samo pripravnik na ovoj poziciji“, odgovrio mu je onaj za koga je verovao da je bog.


SLUČAJ UKRŠTANJA STVARNOSTI


Kada se probio na drugi kraj crvotočine Marko je video svet čija je stvarnost kvantno spregnuta sa onom iz koje je poticao. Svi ljudi i događaji koje je znao postojali su i ovde. Sve je bilo slično – sa manjim varijacijama. Čak su i događaji imali približne ishode. Obravši se u ovom svetu, on razbojnik, lupež i bivši robijaš spazio je šansu kako da lako dođe do novca.
Ako ovde postoji njegovo drugo ja on će ga pronaći i ucenjivati. Uostalom, on je znao stvari koje niko drugi ne zna o njemu – sebi. Zato što je je on on. Ako on – ja ne želi da prođe kao ja moraće da odreši kesu, pomislio je i otišao da ga (se) traži.    


PRED RUŠEVINAMA HRAMA


Jednoga dana pred zidom plača sretoše se Ben Oni i Ibn Salam. Gledali su vernike kako zapisuju želje i guraju ih u utore među kamenim blokovima.
„Abba, koliko ti želja upućuju sinovi tvoji... smiluj im se“, rekao je Ben Oni.
Inšallah“, na to je dodao Ibn Salam.


DUŠKO POPOV 006


„Uvek je lakše stenjati u društvu, nego sam plakati u mraku“, rekao je za kockarskim stolom dok je pogledom odmeravao plavušu za koju je saznao da je nemački agent. Dopadao mu se novi zadatak. Bio je odlučan da ga za svoju porobljenu zemlju i Ujedinjeno kraljevstvo obavi što bolje. Slutio je da će to značiti blisku borbu prsa u prsa.
Jan je pokušao da ga upozori na opasnost, ali mu je Popov lakonski odgovorio: „Ne brini, navikao sam da spavam sa neprijateljen.“
Potom je otišao za nemicom na sprat. Fleming je zabilježio osnovno za izveštaj. Njih dvojica bili su dobar SOE tim. Do kraja rata Popov je odradio podosta sličnih zadataka, koje je Fleming uredno belježio. Zbog tih belješki kasnije su postali poznati.  

SPONZORUŠA


Nazivali su je sponzorušom samo zato što je izlazila sa starijim muškarcima. Nije je preterano bilo briga za tuđe mišljenje, ali se potrudila da svojoj najboljoj drugarici objasni o čemu je reč: „Volim starije muškarce, sa njima možeš pričati i pre nego im piša splasne. Možeš pričati i posle. Kada si ti zadnji put pričala sa nekim od momaka sa kojima izlaziš? I o čemu?“
„Sa svakim sam pričala. Ja nisam površna“, odgovorila joj je.
„A ipak, za mene si pomislila da me kod muškaraca sa kojima gužvam postelju jedino interesuje koliko imaju dubok džep. Nije ti palo na pamet da me ipak više interesuje neka druga dubina.“
Devojka se zarumenila i od tad nije kritikovala drugaricu – krenula je istim putem.






Нема коментара:

Постави коментар