Ženi sa fotografije, u iščekivanju odgovora
Bez velikih nakana obraćam ti se… jer želim samo
da pričam sa tobom…
onako kako smo pričali kako deca…
otvoreno i iskreno…
izravno…
bez kalkulacija i skrivenih poruka…
bez igrica…
pa i zavođenja…
jer znam da bi me lako zavela kada bi se licem u
lice našli i pričali pod zvezdama ili
oblacima…
ti zavodiš i izdaleka…
a obe ste mi podjednako daleko…
i podjednako zavodljive…
ti kao devojčica sa kojom sam pravio kule u pesku…
i ti čiju fotografiju čežljivo posmatram u osami
pazeći da me u toj raboti niko ne primeti ili uhvati na delu…
ne stidim te se, ne brini…
niti se stidim svoje želje…
znam da na njih ne bi obraćala pažnju…
nikada nisi…
ni kad smo deca bili… ni kad sam ti se udvarao…
ni kad si se udala i raspršila sve moje snove…
u tvojoj prirodi oduvek je bilo da želiš više nego što sam ja…
i to je uredu…
kao što je uredu da i ja još želim tebe…
makar kao prijatelja…
sagovornika…
nekoga sa
kim mogu dugo i otvoreno pričati…
bez ograničenja koje nam svet i naši sadašnji
životi nameću…
želim li mnogo…
reci mi…
Нема коментара:
Постави коментар