Prepušten iluzijama… ili mašti…
Kažu da živim u svom svetu. Kažu da previše
maštam i da se prepuštam iluzijama i da to nije dobro. Ali šta oni znaju. Zatvorim
oči i odjednom utonem u jedan drugi svet. Moj svet. Intimni. Stvarni. Stvari se
iza zatvorenih očiju i dalje pomeraju. Svet je uređen iza zatvorenih očiju. Kad
ih otvorim stvari se promene. Ne onako kako bi ja želeo.
Jedna intimna poruka vezana za ljubav
Ljubav je velika reč, a opet upotrebljavamo je
olako. Možemo li promišljati ljubav, ili je jedini način da je upoznamo da je
doživimo. Da li je njena sudbina i istina lično iskustvo – ono nezaboravno…
verujem da jeste… i kako onda da ne pričamo o njoj – kad je to iskustvo koje
nas definiše, uokviruje, određuje… kada većina nas koji smo je doživeli, ili joj se još nadamo,
naprosto opčinjenja i pri pomisli na nju… na ono što nam je uradila… i što nam
još radi… čak i kad naoko nije uz nas… kada je skrivena…jer i kad je
nevidljiva, mi koji smo joj odani znamo pouzdano da korača uz nas… i da nas
nikada neće napustiti… bilo to vidljivo drugima ili ne… jer onda kada je drugi
ne vide pored nas, ona se obično skriva u nama… i tako skrivena od sveta
otkriva nam se u svoj svojoj raskošnosti…i nosi nas… van granica sveta koji bi
da je posredno spozna – promišljanjem… kao da je to moguće… ali kako to
objasniti onima koji je nisu spoznali… na te skrivene načine… možda porukom…
spoznajte je… nju… ljubav… i vaš svet će se promeniti… pouzdano znam tu istinu…
Нема коментара:
Постави коментар