Obuka menadžera, ili kad inžinjer zaluta među one
koji su odlučili da upravljaju realnošću
Profesor je uljudna i obrazovana žena u ranim
četrdestim. Očigledno je da dobro poznaje oblasti strandardizacije i
poslovanja. Publiku čine uglavnom menadžeri i par inžinjera. Seminar iz ITIL
metodologije je u punom jeku i svi se trude da što više upiju od predavača.
Atmosfera je više nego prijateljska i opuštena kao da ljudi iz ovih firmi ne
posluju na istom tržištu i ne bore se za svoj deo kolača, dakle van ove
prostorije su neprijatelji, okrutni i nemilosrdni u poslu i jedni prema
drugima.
U jednom trenutku predavač objašnjava pojam SLA i
način najavljivanja novih usluga. Terminiologija je standardna, način mišljenja
takođe. Bar mi se tako čini. Sve do momenta dok ova obrazovana žena ne kaže
sledeću rečenicu: „Nije ozbiljno najaviti nešto u ranoj fazi pa posle imati
odlaganja…“
Okrećem glavu po prostoriji jedan par iz Mostara
izgleda da je primetio isto što i ja. Ostali ne obraćaju pažnju. Ili ne
primećuju. Nisam siguran.
Na trenutak se pitam da li je moguće da samo
troje od ukupno dvanest ljudi primećuje problem. To nije ni 25%. Da li je to
ukupno stanje svesti. Da li smo odavno zaboravili one čuvene reči: „… radimo to
ne zato što je lako, već zato što je teško…“. Izgleda da jesmo. Kako inače
objasniti da ovo ponašanje. Kako inače objasniti da predhodna rečenica u osnovi
navodi na zaključak da je ono što radi NASA neozbiljo, a da je ozbiljno ono što
radi srednji i viši menadžment.
Da li je to tako? Ili ova paradigma sveta važi
samo na Balkanu? Zna li iko? Možda ću i
to saznati na seminaru.
Нема коментара:
Постави коментар