Stidljiva odlučnost
U usahlom oku starca,
stidno, jedna mladost još postoji, posmatra te i želi krv tvoju toplu, da
zagrije, šake i tabane hladne, i ustremi se put daljina beskrajnih, koje još
moram proći, na putu ovom.
Zima je i duša bi hladna,
a ti je zagreja, i ja krenu odlučno putem unapred zacrtanim.
I ne vidim te više, ali
čim mi misli tobom zamirišu, vrati mi se mladost, i snaga, i želja... i ponovo,
misli mašte utišane, uzlete pokušavajući krilima svojim mesec da dotaknu. Onaj
isti koji me noću vodi ka tebi...
Нема коментара:
Постави коментар