Dodir
Jednog dana ću umreti. Žao mi je zbog toga. Ne zato
što neću živeti, nego što neću moći da te dodirujem. Postoji li išta
uzvišenije, vrednije od tvog dodira?
Tajna
Čije ime šapućeš dok spavaš? Koga po mraku dozivaš?
Ime, znam nije moje, ali čije je?
Čiji je skriveni osmeh, kojim zablistaš, kada misliš
da te ne vide, oni što se u tvom osmehu ogledaju svakoga dana?
Odaj mi tajnu, kome pripada tvoje srce?
Lažljivac
Dokle će tvoja izvinjenja i objašnjenja da daju
smisao svim mojim sumnjama, a opet, nikad da ih ne razveju?
Dokle ću sumnjati?
Dokle ćeš lagati?
Dokle?
Postoji li granica?
Odan
ideji
rekao si:„ako je suđeno biće.“
naivno.
Nisi čekao sudbinu – pohrlio si joj u susret. Trčao za
njom, progonio je, sve dok ti se nije predala.
Kad te je sudbina pitala zašto, rekao si: „nisam
mogao bez tebe“.
Onda te je uzela.
Kad
kreneš za njom
... i Bog reče: „Zar nećeš da ostaneš ovde? Ovaj vrt
sam za tebe stvorio. Ovde ćeš imati što god poželiš.“
... i odgovori Adam svome tvorcu: „ovde nije ona
koju hoću“
... i izađe voljnim korakom iz vrta postanja. U tišini,
do limba sveta, pratiše ga anđeo nebeski. Adam iskorači, a Urijel osta na
dverima Edena...
Нема коментара:
Постави коментар