Grkinja
Naša tela se vesele. Naši umovi se vesele. U
maloj sobi koju delimo smenjuju se smeh i uzdasi, sunce i mesečina koja se
polako uvlači u prostor između nas. Na podu posađen u saksiju jedan limun cveta.
Buda
Sedeo sam na obali reke zagledan u tišinu matice
i pratio svoj odraz u vodi. Onda sam ga razbio i podigao oči ka nebu. Zagledan
u beskrajnu tamu trudio sam se da izbrojim zezde. Nisam uspeo. Spoznao sam samo
meru svoje ništavnosti.
Strune
U mojoj duši violina i bubanj nadmeću se, a
kadkad i klavir udari svoje dirke pa strune njenje zatrepere. U mojoj duši
mnogo je tišine i misli svakakve po njoj se motaju. U mojoj duši je sve, ceo
jedan svet, a opet, ona, mala je, a i ovaj svet mali je, da se ona izrazi, ne
samo da ga u sebe primi. Ponekad pomislim neće više treptati ko ptica. Prazna
je i usamljena. Prikovana za zemlju ostaće. A onda me misao ka jedinoj odvede i
moja duša poleti i nosi me na krilima svojim. A tad i moje telo, i moj duh leti
i ja mogu da otvorim oči i gledam na svet očima neba.
Нема коментара:
Постави коментар