Kosovo
(24.03.1999)
Večnost
je noć, a noć je veličanstvena i neshvaćena. Pripada kafani. Harmonikašu.
Pevačici. Ciganima... radosti... koja možda neće dočekati jutro...
Na
tanjiru potočna pastrmka... i vino, gusto, poput krvi...
Slutnja...
a opet radost...
Bitan
je samo ovaj trenutak... i osmeh devojke sa krčagom...
Čemu
reči
Čemu
reči – ako njima ne mogu izraziti ono što jesam i ono što osećam.
Čemu
reči – ako uvek ostanem nedorečen, ako je jedan zagrljaj više od svih napisanih
knjiga.
Zašto
pišem ove reči kad sve što želim je da te zagrlim.
Нема коментара:
Постави коментар