Zvezda
Danica
Kažu
bezuspešan joj trud da bude ptica nad prazninom... kažu, a ne znaju tajnu o
kojoj neću govoriti ljudima neznanim, što žele samo da veruju u njenu
slabost... Što žive slabost svoju... i u drugima je traže...
Ćutaću...
i neću reći... Ne želim odati tajnu skivenu, sa krilima,... zakopanu, duboko u
njenom telu, u ranjenoj duši, što se razotkriva samo pred zoru, kada uz poznu
mesečinu raširi krila i poleti u susret jutru...
Ćutaću...
i neću reći... kuda leti i kako je nose graciozna krila... od sveta skrivena...
Traži
li to ona Dedala svog... ili je anđeo, poslat na zemlju, da još jednom probudi
radost i san o slobodi... ili je gorska vila, što je duhovi predaka poslaše, da
mi otvori oči...
Želji
me nauči... Da me hrabri, da poletim, da dodirnem nebo...
Da
uživam u slobodi jedne nepretenciozne gracioznosti što mi se otkriva... i
nagoni me da spoznam sebe...
U
njoj...
U
zvezdama....
Нема коментара:
Постави коментар