Umro je kad je umrla majka. Bio je živ, a mrtav, a
da to nije ni znao. Na njenoj sahrani mi je rekao:
„Prvo smo osetili dodir uma. Usledila je lavina
reči, pa prvi dodir, poljubac. Milovanja. Ljubav. Jedan nivo povezanosti pretakao
se u drugi sve dok se nismo potpuno spojili.
Bilo je to puno godina pre nego što ćeš se ti roditi. Tvoja majka bila
je jedino biće sa kojim sam doživeo tu vrstu bliskosti i ta veza neće nestati
ni sad kad je više nema.“
Nije prošlo dugo pre nego je oboleo. Mislim da se
žurio da umre. Toliko mu je nedostajala. Sada kada je otišao za njom, ostaje mi
da se nadam da su se ponovo sreli.
Нема коментара:
Постави коментар