Žena se nije opirala hapšenju. Svo vreme ostala je
pored leša trudeći se da pokupi krv koja
je isticala iz rane. Radila je to sa strahopoštovanjem vernika, trudeći se da
leš ubijenog očuva što urednijim. Detektivima je ponosno saopštila: „Volela sam
ga kao boga. Verovala u njega kao u boga.“
„Šta je onda krenulo po zlu? Zašto ste ga ubili?“
pitali su.
„Kao i svaki bog, ljude oko sebe počeo je da
ponižava ili neprimećuje. One najbliže i da zlostavlja.“ Dugo je ćutala pre nego je iznela argument
koji nijedan bog ne bi smeo da zaboravi.
„On je možda zaboravio da sam ljudsko biće, ja ne.“
Нема коментара:
Постави коментар