„Moćan
tip. Napravi derište i ugađa mu. Mali ima sve što poželi izuzev drugara.
Derište
se požali tatici da mu je dosadno i da mu treba žena. Ovaj odmah stvori jednu i
podvede je malom. Ovaj nasrne, ali mala zbriše. Matori pošalje svoje ljude za
njom i oni mu je privedu. Umesto da je kazni, matori se spanđa sa njom. Za
svaki slučaj, valjda da mu ne bi smetala dok je sa pobeguljom, on izbaci ženu
iz kuće. Žena, šta će, luta.
Onda
mu dosadi mala pobegulja, derište i sve one druge koje je podvodio malom, sve
ih izbaci napolje. Za svaki slučaj zabrani im da se vrate.
Žena,
šta će, svake subote kuca na vrata. Niko ne otvara.
Onda
se pojavi njegov sin pa i on ode da luta. Na kraju se sin oženi tatinom ženom i
vrati kući.“
„Šta
je bilo sa ostalima?“
„Ništa.
Neke je skenjao matori, neke klinac, sve u svemu niko nije pretekao.“
„Opaka
stvar, možda malo sirova, ali dobra – baš kao za mene. Kako se zove taj film?“
„Nije
film.“
„Nije
film?“
„Ne.“
„Šta
je onda?“
Miloš je podigao glavu i ugledao začuđeno lice
ulične propalice sa kojim je pio u školskom dvorištu. Nekada su bili drugovi, a
onda je Pavle napustio školu i otišao da se druži sa nekim propalitetima.
Promenio se. Postao je pravi huligan navijač. Imao je nebrojeno ožiljaka da to
potvrdi, ali treba li ikome bolja potvrda od prazne tintare i tupog pogleda.
Postao je šupalj čovek. Sledeće reči, znao je, odjekivaće u toj šupljini. Ono
što nije znao bio je broj udaraca koji će morati da otrpi pošto izgovori:
„Biblija.“
Нема коментара:
Постави коментар