STRAH OD SMRTI
Zašto se bojim smrti? Zato što je dosadna.
Život to je interakcija – mene i vremena, ja u
prostoru, ja prema svima, sve naspram ničeg – ja u sredini... Vreme u svakom
trenutku preoblikuje ljudski um – tako znamo da smo živi.
Smrt zaustavlja vreme. Zauvek.
... a onda se zaustave i promene u umu... ništa
se više ne događa...
... i ništavilo nas proguta...
NIŠTAVILO
„Bojiš se ništavila?“
„To je u ljudskoj prirodi.“
„Kako kontrolišeš taj strah?“
„Stvaram.“
„Pomaže li da zaboraviš na strah?“
„Nekad da. A ti? Čime se ti služiš?“
„Zaboravljam. Nemislim. Ponekad se smejem.“
„Sviđa mi se ovo poslednje.“
„I meni.“
Нема коментара:
Постави коментар