четвртак, 29. децембар 2016.

Moja radost



BEZ TERAPIJE


Nije imalo vremena za psihoterapisko prenemaganje. Psihijatar je odmah prešao na stvar.
„Um stvari pamti ili briše sa razlogom. Koji su razlozi iza tvoje slike o sebi? Zašto se sećaš onoga što pamtiš? Zašto si zaboravio neke ljude i događaje?“
„Šta će se desiti ako odgovorim na ova pitanja?“
„Spoznaćeš sebe.“
„Nisam siguran da to želim.“
„Sad je kasno – pitanja su već postavljena – tvoje mozak će misliti o njima – hteo ti to ili ne.“


MOJA RADOST


„Pusti da se desi“, reče, a onda čin iz kojeg sva ljudska bića potiču zameni reči i koža dodirnu kožu... i dodir se nastavi... bez reči... samo uz poneki tihi uzdah...


ČOVEK I PAS


Devojke danas vole momke koji su ljubitelji kultivisane prirode. Da bi muškarac postao poželjan mora da ima psa. Ja ne spadam u tu grupu. Pre u ciničnog komentatora stvarnosti koje nas okružuje. Ponekad se pitam za čim to žene žude za tim da imaju psa ili to dobrim tipovima i nije neophodan dodatak muževnosti.

Нема коментара:

Постави коментар