Kad
pomislim na tebe
Ponekad
pomislim na tebe, a možda to i nije samo ponekad.
Razmišljam,
o tebi.
Razmišljam,
o nama.
Zamišljam,
tvoj miris i uzdahe. Intimnu tišinu između nas. Pokrete tvojih ruku, Tvoje
prste, ispružene, dugačke, ogoljene od prstenja, znojave i mirisne, kojim me
dodiruješ, lagano kliziš po svom i mom telu, tražeći čas sopstveni, čas
zajednički učitak. Zamišljam te izvijenu. Zadovoljnu. Srećnu. Nasmejanu. Kako mi
šapućeš nežnosti i gadosti.
Razmišljam
o tom trenutku sreće. O tome kako je sreća poput reke ili mora, prepuna plima i
oseka, i kako me plima uvek ponese… ka otvorenom moru… ka tebi…
Nadam
se… novoj plimi, trenutku kada će se moja reka ponovo uliti u tvoje more. Kada će
nas zapljusnuti sreća.
Нема коментара:
Постави коментар