среда, 19. децембар 2018.

Poslednji poziv Snowball-a ljudima i stoci


Poslednji poziv Snowball-a ljudima i stoci


Ti, prijatelju kojeg nisam upoznao, generacijo moja prokleta, prepune su ti oči neuzvraćenih snova. Ti čija je duša izvređana, čiji je život otet, ti koji si plaćao cenu tuđih obesti, koji nikada nisi upoznao sreću – iako kažu da na nju imaš pravo – oduzeli su ti je, trgovali i poigravali se, sa njom i sa tobom, zašto ćutiš? Zar baš ništa nemaš da kažeš? Zar je toliko u tebi ubijeno svako sećanje da na to da si čovek, da si ravan drugom čoveku – i onom koji te tlači i onom koji mu to dozvoljava.

Zašto ćutiš?

Nemaš snage – oduzeli su ti je, njome kupovali svoje skupe igračke, njome vodili svoje besmislene ratove, istom tom snagom oduzimali ti šta im se htelo i tebe, tom istom snagom, pokoravali su te. I sad se svojoj snazi pokoravaš čoveče – ko su oni koji ti dahću za vratom i drže te prikovanog za blato, ko ako ne oni isti tebi.

Znam teško je, nemaš više snage, a nesmeš da staneš, jer znaš, da će tada nestati i poslednja iluzija koju su ti usadili, zato ideš daje, samo da se sa sobom ne suočiš – bežiš, a ne znaš ni gde bi krenuo, da od sebe pobegneš, jer gde god da kreneš, na plećima nosiš svoju muku – od nje ne možeš pobeći.

Potrebno je da se odmoris, a ko da ti da odmor, a ako ti ga i da, plašiš se da li ćeš onda izgubiti i to malo prihoda kojima se držiš na površini. Plašiš se da će te zameniti, nekim mlađim, jačim, očajnijim od tebe, koji će prihvatiti da radi za manje od tvoje nadnice za muku i strah, jer to što radiš, to nije posao, to je dobrovoljno izrabljivanje, onih kojima je oduzeta slobodna volja i pravo da sami odlučuju o svojoj sudbini, onih koji su robovi kredita i banki i nesrećnih zajmova kojima se produbljuje njihovo siromaštvo i ropstvo, onih koji su verovali u čast, pristojnost, poštenje, onih koji su ih prodali, u bescenje, svojim lažljivim kumovima i rođacima, onim istim koji su im oduzeli dostojanstvo, pa slobodu, pa volju, koji su ih sveli na polusvet izgnanika gorih od gubavaca srednjeg veka.

Ti koji znaš da te tretiraju gore od stoke, ti koji služiš marvi i namiruješ je, svojim životom, vremenom, budućnosti svoje dece, zašto ćutiš. Kome služe svi ti nadničari straha kojima si okružen, koji žive tvoju muku, čemu svi naši životi – do kad ćemo da ćutimo i namirujemo marvu.

Vreme je da neko ustane i kaže dosta… i da vrati marvu u marvene brloge, da pokolje krmke koji su preuzeli farmu i oslobodi sve ljude i životinje terora jednog krmka koji je umislio da je Napoleon…

Нема коментара:

Постави коментар