среда, 19. децембар 2018.

Radosnica


Radosnica


Sećam se zaveta očiju tvojih – došao si ispuniti obećanje dato u zoru, maziti rukama moje grudi, maziti moj breg i udolinu sočnu. U majušni prostor, slobodan i otvoren za tebe smestio si deo sebe… tvoj ponos, moju radost…

Naša tela su spojena jer žele isto – orgazam…

Uzimaš me, uzimam te, jer ono što se uzima želi i da se daje… dajem ti se na sve zamislive načine…

Osećam zadnji trzaj tvoga tela… prodireš u mene poput kiše u osušenu zemlju, željna te primam… od sokova tvojih oživeću…

Grleni uzdasi zamiru i beže u noć…

Nastupa tišina…

Suza koja bdi posle duge ćutnje trči ka prvoj reči…


Potajni duhovi


Moje u tebi skriveno leži – ni svesna nisi skrivenih želja – kako bi i bila, kada su ostale neizgovorene, zarobljene u mojoj duši koja samo o tebi sanja.

Noću, sa dolaskom zvezda, moj duh beži iz moje i zavlači se u tvoju postelju. Da te grli kada si sama. Da te grli kad ti je teško. Da svedoči kada se sretneš sa sobom i razočarenjem dana.

Tu je, poput Aladina, željan da se prepusti tvojoj želji i da ti pustinju pretvori u oazu, da ti izmami osmeh i koju smelu misao… tu je, da ti svojim slabašnim rukama, bića od želje sačinjenog, mrsi kosu… tu je, iz mnoštvo razloga koje ne mogu sve ni da imenujem, ni da pretpostavim… tu je, jer je tu pronašao svoj dom, svoju želju, svoj razlog, svrhu… tu je, jer nigde drugo na želi da bude…

Tu je – samo za tebe…

Нема коментара:

Постави коментар