Crven konac
Na dan kad sam rođen pod svetlosti zvezda i okupan mesečinom,
privezaše mi crven konac i prepustiše usudu. Toplim dahom vetra nošene suđaje
dođoše, a jedna od suđenica, nagnu se nad kolevkom i reče mi sudbinu moju: „Jednoga
dana srešćeš čednog đavola i zbratimiti se sa njim. I bićeš rob gospodara
nadmoćnoga uma, plemenitog karaktera i dva vragolasta oka ispod nežnih obrva.“
Jednog drugog dana, kada je rođena ljubav, sudbina se
ispuni. Onako, kako bi prokazana. Ja sretoh svog gospodara i to bi žena –
vragolastija od moje mašte i obećanja datog mi.
„Crven konac, obećanje i vera, tebi su me doveli“, reče mi,
a ja joj se predah i vezah je za sebe koncem crvenim, da budemo vezani, dok god,
na nebu, nama, sijaju zvezde, a mesec radosni belinom nas obliva.
Нема коментара:
Постави коментар