Jutro
Pola u magli umotana, pola suncem razodevena,
stoji na vratima terase. Ležim i gledan u pravcu glasova grada. Uživam u jutru.
Život je lep.
Vila
Pola u magli umotana, pola suncem razodevena, moja
lepota stoji na ivici jezera. Negde u daljini detlić dubi otvor u drvetu. Čuje
se duboko disanje kobile. Miriše livadsko cveće. Dogoreva vatra. Moja vila
ulazi u jezero i zaranja. Izroni, na trenutak izgleda kao da hoda po vodi. Njen
glas budi me iz polusna. Ustajem, a ona nestaje ispod površine. Sa mesečinom
vratiće se ponovo. Do tad čuvaću svoje stado.
Oglas
Kupujem sreću. U zamenu
nudim dušu. Povoljno.
Željka
„Kojem naručju pripadaš“, pitam je, a ona mi kroz
smeh odgovara „tvom ne“ i to boli.
Godinama kasnije stvari se nisu promenile, samo
ja više ništa ne pitam.
Нема коментара:
Постави коментар