Dok
uživam u ostrigama
Tvoj
uzdah draška moj nemir… i onda kada te više odavno nema… draška me iznova… dovoljno…
da ga osetim preko planina… i sa onu stranu mora… tamo gde moranari i lađe
traže raj… gde ljuljuškaju se jedrenjaci… u zalivu u kojem ostrige bude moj
libido…
Potražih
te… tu… u skrovištu nežnom… u uvali skrivenoj… gde se skrivaš… i uživaš… i gde
misli moje uživaju sa tobom… kad te slučajnošću il srećom pronađu…
i
nađoh te..
i
ti mi se dade…
Reče
mi ljubi me slobodnu… i ja te oslobodih… okova i stega… kože i svile… kojoj
robova… i gurnuh te, a ti se izvrnu i ležeći na tlu… bez opiranja ponudi mi
pogled na pregibe i uvale meke…
Ljubim
ti stopala i milujem tabane oslobođene kaiša sandale… putujem jezikom tamo gde
si mokra i slana, mirisna, nežna…
Vežbam
sreću među nogama dugim… jezikom dodirujem slano mesto, mirisnu travu… snošaj,
oralni, bez dlake na jeziku… istina koja se vrišti…
Šapućeš
nešto vetru… ili vrištiš u njega… ne znam… bubnjanje srca nadglasava zvuk
spoljnjeg sveta… ili tvoj… ne znam… al znam da se uvijaš i savijaš… i poigravaš
poput opalog jesenjeg lišća što ponekad zahvati bura…
A
jugo je, nije bura… i vetar je vruć… i tera nas da se znojimo… jedno sa drugim…
jedno u drugom…
A
ostriga tvoja… skriveni biser… mljacka… slast
neku slanu…
i
moj ud crvena školjka, balavi puž, tvoja
se stopala penju uz moja bedra, tvoja koljena savijaju na mojim prsima, tvoja
intima dahće prema meni, dok uranjam polako i klizno… i spuštam se na izvor sve
te slasti…
I
balavim dok je svu ne ispijem… ili ti ispiješ mene… zar je bitno…
Нема коментара:
Постави коментар