Otrovni šapat
Jednom sam bio grub prema tebi. Govorio sebi da
te jebem tako što te ne jebem. Pokazivao ti nadmoć kad si bila slab. Ili sam ja
samo ubeđivao sebe da je tako…
A ti si to
zapamtila, i pamtiš, i vraćaš mi sada… A mene, za razliku od tebe, ne boli poniženje,
jer mnogi su me ponižavali do sada. I ne boli odbijanje, jer uvek postoji nada…
ma gde da je sada, možda sa tobom, i još nekim…
Verovatno da je tako…
Ali sve su to reči, a meni treba telo… I pokret.
Uzdah. I sve ono što tvoje telo može dati mom telu… koje je potrebito… baš kao
što si i ti bila tada…
I otići ću noćas sam u krevet, i
samozadovoljavati se misleći na tebe, a ti me i dalje nećeš hteti.
U klinču
Na dnu karlice – mišić koji me steže i ja igramo
svoju igru. Dobro se udaramo sve dok neko nekoga ne nokautira. A onda, brojanje
od deset pa nova runda udaranja… Ne znam ko tu pobeđuje, i nije mi bitno da li
sam to ja, dok god mogu da udaram…
Kad više nemam snage u kukovima zamahuje ona – ja
naslonim svog borca na zidove njenih usmina i primam udarce. Dobro udara. Podnosim
dok mogu. A onda padnem pokošen… i ispražnjen… bez snage da se dignem i
nastavim…
Bivši političar
„Pitaš me zašto se više ne bavim politikom? Pa
reći ću ti – zbog tvoje gledanosti.“
„Zbog moje gledanosti više se ne bavite
politikom?“
„Ne, zbog tvoje gledanosti odgovoriću ti na
pitanje. Moji razlozi su mnogo dublji od ljigavosti novinara i publicista“,
iako joj je neugodno kamerman ni ne pomišlja da prekine sa snimanjem, ovo
miriše na dobru scenu, a on ima njuh za to, zato lagano zumira kadar na njegovo
lice stavljajući ga u krupni plan.
„ Zašto mi se gadi – zato što je izgubila smisao.
Počne velikim obećanjima, a sve pretvara u probleme. Kažeš sebi neodgovorno je
ćutati ali ko sluša? Razume li te uopšte?“ pravi pauzu, pokušavajući da se
suzdrži i ne spomene reči kao što su laž i izdaja. Posebno mu se gadi ova
zadnja jer i sam ju je toliko puta koristio – za toliko pogrešnih stvari… koje
su prečesto i same bile laž…
„Ideje? Tako su retke… i tako pogrešne… prečesto
pogrešne…“
Sada se i novinarka pribrala. Njegovo oklevanje
daje joj jasan signal da treba da nastavi da ga gura prema ivici – ovo bi moglo biti dobro, pomisli, ovo bi moglo biti zaista dobro…
„Kako to mislite?“ pita i žudi za odgovorom koji
bi joj mogao doneti neku nagradu, Pulicera možda, a onda i dobija takav…
„Pastiri i ovce – nema tu konflikta, to je uređen
sistem, reci mi samo po čemu se razlikuje od vukova i ovaca“
Snimatelj ponovo zumira, ovog puta oboje ulaze u
kadar. U pozadini se vidi panorama grada.
Oboje su svesni da imaju odličan materijal.
Нема коментара:
Постави коментар