Promena
Uspomene su preveliko breme. Zato ih napuštam.
Zauvek. I hitam ka budućnosti sve dok je ne stignem u sadašnjosti. A to je
retko, kratko, samo tren. A onda ona ponovo pobegne u budućnost i ja krenem da
je tražim… i trčim za njom… uporno.. i nadam se da ću je jednom stići…
Novi čovek
Prvo smo se borili za opstanak i mozak je učio
trikove za preživljavanje i poneki za nastavak vrste. Onda su neki, pa mnogi,
pa svi, razvili sklonost ka uživanju i zadovoljstvu i mozak je i tu pokupio par
trikova… i obmana… onih slatkih, razume se… onih koje i danas često koristi…
Optimizam, zabava, sreća su relativno novi
koncepti koje je mozak, evolutivno gledano, razvio tek nedavno. Ali brzo se
navikao na ove novotarije… i dobro mu je sa njima… i meni svakako…
I ne znam koliko će još evolucija trajati, ali
slutim, da će sledeći nivo biti nešto iznenađujuće… i da će se mozak konačno
prepustiti i prihvatiti iznenađenje kao potencijal za radost i da će zaboraviti
da su sva ista ta iznenađenja na početku priče bila najava katastrofe… i nadam
se da ćemo biti znatiželjniji i stvari primati otvorenije… jer slutim da nas
evolucija vodi u tom pravcu… Nas.. i naš mozak…
Barem želim da verujem da je tako… jer želim da
budem novi čovek… radosniji i veseliji… od onog koji sam bio… pa zašto onda i
čovečanstvo ne bi krenulo u tom smeru… jer čovek je stvoren za radost… barem mi
se tako čini…
Нема коментара:
Постави коментар