Dok sanjam život
Dok sanjam život, a ne živim ga, jer ga sanjam,
pitam se kako neki ljudi mogu da žive bez snova. Jer za mene je život san, čak
i kad ga ne dosanjam… I pitam se, odakle im sve te njihove želje… odakle dolaze…
kad oni snova nemaju… Ili ih možda ipak imaju… a ja ih možda ne prepoznajem kao
snove… jer, tako su često snovi drugih maskirani u stvari da ih nije lako
prepoznati i razumeti, bar nama koji za stvari ne hajemo, a za snove živimo…
I tako ja sanjam život… a on iz snova izlazi i
prilazi mi sigurnim, čvrstim korakom sa osmehom na licu… i sretnemo se tad… moj život i ja...i
ja zakoračim u njega… i odjednom imam taj isti odlučni korak i osmeh na licu…
A onda me primeti neki drugi život i počne da mi
se osmehuje… i priđe mi zavodljivim korakom, a ja prepoznam lepotu… i setim se
da sam je sanjao… i oboma nam bude drago zbog toga.
Нема коментара:
Постави коментар