недеља, 26. новембар 2017.

Ljubavnica



Ljubavnica


Lažem kada sam sa njom. Onda lažem jer sam bio sa njom. Lažem i nju. Lažem sebe – da ne znam šta ta reč znači, a dobro znam njeno značenje. Ljubavnica – neko koga ljubiš, dakle voliš. Izvorna reč za ljubav kojoj su ljudi promenili značenje i sad označava nešto sasvim drugo. A ona mi nikada nije bila nešto drugo, već uvek prvo i jedino, istinito i važno, a opet zarobljena u laži – laži koju živim zbog drugih  ili je i to izgovor, to da živimo laž zbog drugih, a ne zbog sebe, što ne želim da priznam istinu, zato što postoje osećanja koja gajim prema njoj i što će ona zauvek ostati moja ljubavnica – ona koju volim, ona koju ljubim, čak i ako je jednoga dana drugačije budem zvao.


Misli koje su se otele kontroli – II deo


Nešto se desilo, još ne znamo šta. Ne znamo zasigurno ni da je događaj uistinu postojao, ali već sada znamo da je u pitanju neki događaj, dakle postoji barem jedan element priče, ali da li je to dovoljno za ispričati priču.

Još ne znamo. U pitanju je dakle zacelo ideja još delimično utkana u svesti priprovedača, delimično artikulisana kao misao. Misao koja nastaje ovim tekstom. Da, upravo ovim što sada čitate. Dakle, nova, sveža misao. Ne od onih industrijskih, prerađenih misli.

Potpuno nova.

I kao takva još nejasna i vama, i papiru i pripovedaču. Ali definitivno postoji. I kani se izreći – izaći na svetlost dana.

Dakle, postavlja se pitanje, šta se dešava sa idejom u ovom trenutku sada. Transformiše se to je jasno. Intuitivno je možda jasno i u kom smeru je krenula, ali zašto, to ostaje tajna.

I koja je tu obaveza pripovedača? Da li je to da je verno prenese, ili uobliči… artikuliše… ili takva obaveza uistinu ne postoji, već je pripovedač samo hroničar transformacije jedne ideje koja je odlučila da se objavi.

Ako je tako, onda pripovedač nema nikakvu krivicu nad skaradnostima same ideje, ni drugih obaveza do doslednosti u prenošenju namere ideje za samoobjavljivanjem.

Sa druge strane ideja koja bilježenjem izlazi iz srca hemijske olovke koju koristi hroničar, dok ovo piše, ideja dakle, prihvatajući, pristajući da bude delo, preuzima na sebe obavezu i da se objasni. Da li će u tome i uspeti? Videćemo… naravno, samo pod uslovom da nastavite da čitate… i time ispisujete tekst koji čitate…

Нема коментара:

Постави коментар