Mašta
„Izmišljaš“, rekla je. Besna. Niko nije znao –
bila je u pravu. Izmišljao sam.
Za nju.
Za sebe.
Zato što sam želeo, a nisam znao kako. Nju. Zato
što sam verovao… da ako dovoljno puta ponovim… da će postati istina…
Nije se desilo… ono što sam maštao… o nama… za nas…
Život me je izdao… ne zameram mu… jer na toj razdelini između želja i stvarnosti mašta je ostala sa mnom… do danas… i još me verno prati… kud god da krenem…
Nije se desilo… ono što sam maštao… o nama… za nas…
Život me je izdao… ne zameram mu… jer na toj razdelini između želja i stvarnosti mašta je ostala sa mnom… do danas… i još me verno prati… kud god da krenem…
A ja… još maštam… snažno… kao i prvog dana…
i to se neće promeniti…
i to se neće promeniti…
Нема коментара:
Постави коментар