Reči podvučene crvenom tintom
Otkako je Flora otišla na porodiljsko bolovanje ima
više vremena i konačno je odlučila da ga potroši na to da malo proširi svoje
vidike – tako kaže. Bez pogovorno joj verujem. Uzela je od mene neke knjige.
Iznenadila se što su romani, koje je pozajmila, išarani komentarima i oznakama. Poslala mi je
poruku sa pitanjem zašto podvlačim rečenice i što su sve moje knjige išarane
belješkama i oznakama.
Odgovorio sam joj da je to zato što kad naiđem na
reč, ili strukturu, koja čini jedinicu smisla, nekad nazvanu rečenicom, ili
nevešto opisanu kao misao, imam potrebu sačuvati tu jedinstvenu pojavu i
upotrebiti je, na nov način, tako da oživi, dajući joj nov smisao, u nekom
novom kontekstu, koji sam izmislio, ili mi ga je nametnula mašta.
Mislim da nije razumela filozofsko objašnjenje
koje sam joj ponudio. Poslala mi je novu poruku sa pitanjem zašto to radim, a
ja joj više ništa nisam znao reći.
Možda sam se stidio što ponekad prepisujem… a
možda sam se plašio da joj priznam da su rečenice koje podvlačim neka vrsta
iskustva u kojem se ja, tj. čitalac, stapa sa nekim Drugim koji je Sve. I da
verujem da mi se to baš na taj način, upravo tim rečenicama, upravo na tom
mestu, Univerzum obraća.
Nisam znao zašto, ali sam verovao da je tako. I da
u tim izdvojenim fragmentima smisla, koje sam sakupljao po raznim knjigama
tokom celoga života stoji neka velika nadnaravna mudrost koja, ako ne definiše,
a ono bar objašnjava život i nudi neki jednostavniji vodič za to kako ga
živeti.
Iskreno sam verovao da knjige ovome služe. Ne zato
što mi je upravo ovim rečima Otac kao dečaku objasnio zašto je važno učiti… i
čitati knjige… već zato što mi se ovo objašnjenje činilo jednostavnom,
univerzalnom istinom… i bilo mi blisko…
A možda sam se i bojao kako će shvatiti ako joj priznam da imam potrebu, bar
na kratko, sjediniti se sa nečim većim od sebe… nečim, nekim ko je Sve.
Onim ko je nadahnuo misao, koju je pisac zapisao
na papir, istim onim koji me je vodio da je pronađem i pratim, kroz sve te
razne knjige koje sam joj pozajmio da ih pročita.
Нема коментара:
Постави коментар