Uskršnji običaji
Pitao sam je da se tuca sa mnom.
„Možda, kad zaraza prođe“; reče. Za svaki slučaj, ja sam,
već, ofarbao jaja. Nikad se ne zna kad će da prođe tih kritičnih par sedmica, o
kojima krizni štab naglaba, ima već nekoliko sedmica. Valja biti spreman –
običaja radi.
Čiča koji ne odustaje
Mogu li stari prijatelji, s vremena na vreme, da uživaju u
čulnim ljubaznostima, pitam se. Da se dodiruju, miluju, grle, ushićeno ljube,
drže za ruke, gledaju u oči? Smeju li ostareli ljubavnici povremeno da
razbaruše kosu stare dame, da joj izmame osmeh i uzdah skriven u duši? Smeju
li? Postoji li zabrana kretanja tela, kojom se isto strogo zabranjuje. Znači li
izolacija od ljudi, izolaciju od ljubavi? Ili su misli ove neprilične u
staračkim domovima.
Moja duša još je kadra uteći čuvarima i penjati se na
balkone.
Otvori mi svoja vrata, pusti me u odaje svoje. Sa duhom
punim očekivanja mislim o tebi.
Jednom će me izdati telo, uspavati lekovima domski čuvari. Spavaću,
a moje srce će biti budno i dramaće žudno, za tobom, stara moja.
Misli o Mariji, iz Magdale
Moja apstraktna ideja o ženskom telu budi želju za tobom –
ženom, u telu za kojim žudim i onda kada ti to ne pokazujem.
Utoli mi glad breskvama svojim, zadoji mlekom od kojeg
divljaju strast i snovi. Pusti misao moju da te jezikom dira i oseti ukuse
tvoje.
Učini mi to, kako bi mogao da se ponovo rodim, željo jedina,
koju osećam, zarobljen u ćeliji bola, dan pred uskrsnuće.
Evija
Sanjam kako uživamo na obali mora, ja u pogužvanom lanenom
odelu, ti u širokoj haljini, sa slamnatim šeširom širokog oboda. Skriven u huku
talasa, okružen grajom turista, pogledom ti upućujem sramne predloge. Tvoje oči
spremno odgovaraju. Pratim tvoj pogled ka oronuloj vili u kojoj je brodovlasnik
dočekivao glas od kojeg je zastajao dah. Baš kao što i meni zastaje dah, dok
skriven među kupačima, pogledom pratim, kako nestaješ u tajnoj uvali.
Neprimetno, među toplim izvorima, uranjam u more. Plivam do
podnožja uvale samo da otkrijem skriveni prolaz među smokvama.
Skrivena od pogleda, tajna plaža čuva intimu golog tela
opruženog na kamenu. Tvrd kao kamen prilazim i spajam se sa izvorom želje.
Sunce se spušta na horizontu.
Opsena
Širom otvaraš svoje telesne duplje u želji da prihvatiš sve
što ti mogu ponuditi. Kažeš da si nezajažljiva u pogledu mene. Volim kada me
lažeš svojim prljavim jezikom opsene, u kojoj ja, postojim kao alat strasti, a možda
i izvor želje. Zar su bitne reči kojima se ne može izraziti narastanje želje u
želji, trenutak pred nirvanu.
Dan kada su bombardovali kasarnu pored tvoje kuće
Stenjanje, uzdasi, krevet koji škripi. Vrata tvog malog
stana, ispunjena senkama, koje igraju po zidu, iza njih magija, i ti, opružena
na trpezarijskom stolu, čekaš da uđem.
Znojavo telo drhtulje sklupčano u moj zagrljaj. Radost. Nada.
Jesu li ovo sećanja na rat ili radost?
Dilema I reda
Svi igramo svoje uloge, neki ih igraju nemarno, neki
brižljivo. Ja pripadam ovoj drugoj kategoriji. Samo se ponekad zapitam kakvu si
mi ulogu namenila (ljubavi moja).
Dilema II reda
Нема коментара:
Постави коментар