Širenje krila
Moj mozak sveden je na veličinu zrna
graška. Naguran u krletku vrabca moj duh noću sanja kako će raširiti svoja
krila i poletiti – ka suncu i nebu.
Usnulog u tegobi, mesečina me budi da
vidim zvezdu padalicu. Kad je ugledam, kroz balkon izlećem u noć, jutarnja zvezda
vodiće me ka tebi. Negde na nebu, srešćemo se, zvezda padalica i ja, osećam to.
Нема коментара:
Постави коментар