Lanac
ishrane
Mrav
je pojeo crva. Skakavac je pojeo mrava, a kokoška skakavca. Čovek je ispekao
kokošku i njome nahranio porodicu. Zadovoljan sobom, razmišljao je o tome kako
je on na vrhu lanca ishrane i kako mu sve životinje služe kao hrana.
Onda
je umro i njegovo telo pojeli su crvi.
……
Univerzum
U
početku beše.
A onda
poče da se širi…
……
Diagnoza
stanja svesti
Onespokojavajuća
misao pretvorila se u strah. Zatim je mojim umom zavladala panika i ništa više
nije bilo isto. Postao sam strašljivac. Kukavica.
……
Smisao
života
Svest je
zla kob čovečanstva. Tera nas da tragamo za smislom. Ljudski život je istovremeno
prekratak i predugačak da smisao pronađemo, ili tu ideju izbacimo iz glave.
Neutešnim i frustriranim preostaje nam samo očaj. Ovi redovi govore o njemu.
……
Vulgarno
lascivna priča
Sišao je
sa bine, kratko pogledao u plavušu koja mu se divila i shvatio da ima prolaz.
Bez oklevanja odmah ju je odveo u krevet. Te noći bio je zadovoljan sobom,… i
njom.
……
Sahrana
Dvojica
mafijaša sa lopatama zatrpavali su leš.
„Kakva
je njegova priča? Šta je skrivio?“
„Bio je
dobar sa kartama i ženama, ne i sa njihvim izborom. Isto je bilo i sa
protivnicima. Zamerio se pogrešnom – šefu.“
„Znači,
dobio je što je i tražio… i završio priču.“
„Da“,
reče grmalj i odloži lopatu. Grob koji su napravili bio je nevidljiv.
……
Političar,borac
za ljudska prava - Martin Luter King
Sahrana.
Povorka ožalošćenih polako se vukla ka groblju. Čuli su se glasovi, jecaji, tek
poneka reč koja se teško mogla razabrati u moru uszdaha. Njih se najbolje
sećam: „Bio je dobar čovek. Posedovao je svest. Na kraju ga je ona i ubila.“
Potonji
političari nisu imali ni savesti ni želje da je sledimo. Pretvorili su svet u
bez životno polje ličnih interesa. Nama koji smo tog dana bili u povorci, nije
preostalo ništa osim tihog prekora i sigurnog čira na želudcu.
……
Ravnodušnost
Pošto je
umro, govorili su da je bio miran i povučen čovek. No oni ga nisu znali. Ne kao
ja. Samo dete zna prisne tajne roditelja. Moj otac bio je ravnodušan, ne
povučen. Nikada mu nidočega nije bilo stalo. Ni do mene. Ni do majke. Ni do
života. Njegov život bio je ravna linija koja ide do groba. Ravnu liniju je najteže
razumeti i objasniti. Posebno strancu. A njemu su svi bili stranci i on je
ostao stranac svima… do samog kraja.
……
Proročište,
Δελφοί
Devojka
je ušla u proročište. Prostrana dvorana ničim nije odavala prisustvo ljudi ili
veštačke inteligencije. Ničim, sem glasom kojim joj se proročište obratilo.
„Spoznaj
sebe i svoju sudbinu.!
„Koja je
moja emotivna sudbina?“ upita devojka.
„Umrećeš
sama.“
„Nikada
nikog neću pronaći? Biti sa nekim?“
„Naći će
on tebe. I umreće pre tebe. Biće to kratkrotajno iskustvo, epizoda.“
„Mogu li
to da promenim?“
„Ne.“ Od
tog dana devojka je drugačije gledala na ljude koji ponekad i privremeno uđu u
njen život. Shvatila je da je život niz epizoda.
……
Meteorit
Hiljadama
godina bio je nepomičan, a onda se pokrenuo i počeo da ubrzava; zatim je nagoreo
i na kraju pao na zemlju. Našao ga je dečak koji se igrao u pesku. Podigao ga
je i poneo sa sobom. Kasnije ga je poklonio muzeju. Sve to da bih ja sad mogao
da mu se divim.
Нема коментара:
Постави коментар