петак, 1. август 2014.

Pastiš




Mučio sam sa zadatkom. Bio besan, a ona dovoljno razumna da me sasluša.
„Pastiš je besmislen. Ne postoji kontekst koji je svima toliko jasan da ga ne treba objašnjavati“
„Naravno da postoji“, reče ona zagonetno se smešeći.
„Koji?“ odbrusih.
Nije odgovorila ništa, samo je raširila noge i pustila da moj pogled padne na nju… i njene meke delove. Istog trenutka zaboravio sam zašto sam bio besan.
Bila je u pravu. Postoji kontekst poznat svakom ljudskom biću… i imaju ga sve žene…
Možda se zato ona nije brinula kako da obavi zadatak. 

Нема коментара:

Постави коментар