Oduvek
su pokušavali da me nagovore na promenu statusa. Imali su različite pristupe,
ovaj je, bar za sada, bio orginalan. Odlučio sam da ga ne sasečem u korenu.
Pustiću ga i videćemo gde će nas to odvesti.
„Brak je
važan za posao. Daješ svima znak da nisi peder.“
„Šta
nekoga briga za pedere?“
„Ne vole
ih.“
„Meni ne
smetaju, ali ne pada mi na pamet da se ženim samo zato da dokažem da nisam
jedan od njih.“
„Znaš,
brak potvrđuje još nešto – da te je neko hteo – da nisi potpuno lud.“
„Nemam
ništa ni protiv ludaka.“
„Izgleda
da imaš samo protiv braka.“
„Tako
kako ga opisuješ deluje vređajuće.“
„Ali to
je njegova suština – društvena prihvatljivost. Znaš onu zašto da njemu bude bolje nego nama.“
„Nije mi
bolje.“
„Onda je
vreme da se oženiš.“
„Imaš li
ti neki bolji argument od ovih koje si već izneo?“
„Šta će
ti? I sam kažeš da se osećaš loše i usamljeno.“
„To nije
dovoljan razlog.“
„Ali
može biti presudan. Pogledaj oko sebe, muškarci i žene to stalno rade. Brak postoji
ne kao zajednica, već pre kao vrlo praktičan beg od usamljenosti.“
„I onda
si zarobljen sa strancem kog ne razumeš i prema kom vremenom ne osećaš ništa
drugo do prezir.“
„To je
manje zlo, manje od samoće. A ima i svojih pogodnosti. Trebalo bi da probaš.“
„Tek
tako? Pa ja još ne znam nijednu devojku koju bih mogao da iskoristim za taj vid lečenja samoće.“
„Upoznaćeš
je. Sigurno.“
„Otkud
ti to?“
„Sama je
– znači - treba joj lek kao i tebi.“
„Da ne znaš
možda i gde je? To bi bilo prilično zgodan način da stvari razrešimo bez preteranog
nadmudrivanja.“
„U stvari
imam jednu na umu.“ Nikada nisam voleo
provodadžije niti njihova naklapanja, ali ovaj mi se dopao svojim
nekonvencionalnim pristupom. Ispostavilo se da to i nije tako loše.
Нема коментара:
Постави коментар