понедељак, 18. август 2014.

Prenatalni razgovori ili biranje oca



Fetus preuzeto sa http://www.cls.cz

Buđenje nije bilo prijatno. Kada sam otvorio oči ugledao sam nepoznatog starca.
„Ko si ti?“ pitao sam posmatrajući mesto na kojem sam se iznenada obreo. Ni malo nije ličilo na ono zeleno mesto koje sam ostavio u snovima. Ovde je sve bilo krvavo crveno, mutno i neka sluz se povremeno provlačila prostorom koji me je okruživao tako da nisam uvek najbolje mogao da vidim. Posebno starca koji kao da se trudio da uvek bude van fokusa. Ipak, ako je izgled, to jest, slika i bila mutna, glas svakako nije.
„Tvoj najbolji drug, za sad, kasnije ću postati najveći neprijatelj.. Za sada me zovi Alterego.“
„Čudno ime.“
„Onda me zovi Jakub.“
„Dobro, Jakube kako sam dospeo ovde?“
„To nije stvar koja se objašnjava deci u tvom uzrastru. Moraćeš da pričekaš sa tim pitanjem. Ja bih se pre koncentrisao na to kako ćeš odavde izaći.“
„Gde?“
„Pa ako dobro razumem šta se dešava mislim da uskoro izlaziš. Vreme je da ti izaberemo oca.“
„Ko si ti da biraš mog oca?“
„Savetnik.“ Jedno vreme sam ga zbunjeno gledao, a onda je on izgleda shvatio da ja ne razumem šta je to savetnik pa dodao:
„Tu sam da ti pomognem da izabereš život… znaš ono, roditelje, mesto, zajednicu…“
„Kako ćeš mi pomoći u tome“
„Pokazaću ti par primeraka koje sam uvrstio u uži izbor.“
„Uži izbor?“
„Nemamo puno vremena, te sam stoga ja isključio pojedine ostavljajući na tebi da se opredeliš između par najboljih kandidata.“ Verovatno je po izrazu moga lica zaključio da sam ljut, pa je pokušao da se izvadi govoreći kako sam predugo bio zadubljen u snove i da je on stoga morao da radi umesto mene. Spomenuo je nešto i o tome kako nam se interesi u vezi sa tim pitanjima poklapaju, ali ja opet nisam imao pojma o čemu to on govori, a bilo me je sramota da to priznam pa sam samo potvrdno klimnuo glavom. Ovo je bilo dovoljno.
„Ovo je uži izbor. Veruj mi prilično sam se potrudio ne bi li ga sveo na ove kandidate.“ Kako je vreme prolazilo postajao sam svesniji situacije. Nisam hteo da budem nezahvalan, ali mama je mogla i više da se potrudi, jer ako je ovo uži izbor, onda je ona imala baš niske kriterijume za odabir partnera… ili je bila stalno pijana… drugih objašnjenja nije bilo.
Navešću neke.
Kandidat 01 urbani pornograf – sakupljač, pasivni učesnik događaja - voajer
„Ovaj ima lepu pornografsku zbirku. Sigurno je mogao da me napravi – poznaje tehniku.“ primetio sam.
„Teško, majka se užasava svake pomisli na njega. Misli da je ljigavac i da je potajno posmatra dok se tušira.“
„Onda bi mogla da navuče roletnu.“
„Ali ona ne voli paru, a topla voda koja izlazi iz tuša je stvara. Ona zato uvek ostavlja otvoren prozor ne bi li izbegla zaparu. Kondenzaciju.“
„Šteta, svidela mi se njegova kolekcija.“
„Kad porasteš imaćeš svoju.“
„Obećavaš?“
„Lično ću se pobrinuti za to.“
„Držim te za reč.“
……
Kandidat 02 čudak, mađioničar – ne poštuje zakone sveta
„Ovaj mi se posebno dopada.“
„Zašto?“
„Uđe u kadu i rastopi se kao kocka šećera. Poljubi devojku i umre. Maže paštetu na donju stranu kriške. Zar nije kul?“
„Možda, ali ovo nije moguće tamo gde si se ti zaputio.“
„Zašto?“
„Opsenarstvo je ustanovljeno samo sa ove strane života, tamo gde si se zaputio ne funkcioniše.“
„Moram li da odem tamo?“
„Da.“
„Zašto?“
„Vreme je da se rodiš. Imamo sve manje vremena da ti izaberemo oca, trebao bi požureti.“
„U redu, idemo dalje.“
……
Kandidat 03 podanik debelog kralja iz zemlje dembelije
„Ni ovaj nam ne odgovara. Previše je debeo neće dugo trajati.“
„Šteta, ovde bombone rastu na drveću, a nakon kiše tlo se raskvasi i postane nalik čokoladi… i ima ukus čokolade.“
„Ovo je zemlja dečijih iluzija. Niko ne želi da celoga života bude zatvoren u prodavnicu slatkiša. Dosadi. Pitaj Hju Hafnera.“
„Ko je to?“
„Čika koji kandidata broj jedan opskrbljuje neophodnim.“
„Nije prodavac čokolade?“
„Ne. Samo je rekao da se celog života osećao kao dete u prodavnici slatkiša.“
„Mora da mu je bilo lepo.“ rekoh i pređosmo na sledećeg kandidata.
……
Kandidat 04 stanodavac - lezilebović, ništa ne radi, a zarađuje
„Zar ovo nije opis bankara?“
„Jeste. Oni obično poseduju i nekretnine, kao i mnogo toga drugog. Izbor ovakvog oca garantuje veliku količinu igračaka, čokolade, a i sve druge pogodnosti. Ne bi bilo loše da ga izabereš.“
„Nisam baš siguran. Ne sviđa mi se što je stalno u odelu. A i čudno priča. Previše je uštogljen za mene. Imaš li neki opušteniji primerak?“
……
Kandidat 05 opušteni primerak – autostoper hipik
„Nisam mislio ovako opušten. Ovaj je baš preterao. Smrdi, i stalno puši cigare od kojih mi se vrti u glavi.“
„Tražio si opuštenog.“
„Ne toliko opuštenog da ja moram da pazim na njega.“
„Kakvog bi ti oca?“
„Brižnog, opet opuštenog, ne stegnutog i posebno ne formalnog. Nekog ko nosi farmerke i crvene patike. Mora da ima tamne naočare i možda ponekad bradu. I da bude visok. Mora da bude pametniji od mene. Bar u početku, ali ne sme da ga nervira kada ga jednog dana prestignem. Mora da se razume u devojke, ne previše, ali obavezno mora da se razume u devojke.“
„A u žene?“
„Ne bi bilo loše ni to da zna. Bilo bi dobro još da svira klavir, i harmoniku, i gitaru… i da ima osećaj za ritam. I trebao bi da zna da kuva. To je bitno kada ostanemo sami.“
„Zašto biste ste ostali sami?“
„Za oca ne znam, ali mama mi je sigurno kul lik. Možda jednom odluči da mi nismo dovoljno dobri za nju. Za takve slučajeve valja se unapred pripremiti. Zato nije loše da tata zna da kuva.“
„Shvatam.“
……
„Mislim da onda ovaj zadovoljava.“
„Ovaj. Pa on je najgori od svih. Pogledaj ga samo, ni čarobnjak, ni zemljoposednik, ni bankar, ni hipik… sve pomalo… u suštini ništa.“
„Pa ti si takvog želeo.“
„Ne. Ja sam želeo neki kul lik, ne ovog. Pogledaj samo tu kosu i bradu. Kada ih je zadnji put šišao?“
„Moram da ti kažem da nam je vreme isteklo. Moraćemo da se zadovoljimo onim što imamo.“
„To nije pravedno. Nepravda! Ljudi, nepravda!“
……
„Jesi li se smirio?“
„Kako da se smirim? Nepravda!“ Zidovi oko mene počeli su da se skupljaju i krvare. Počele su kontrakcije.
……
„Jakube.“
„Šta je sad?“
„Moram nešto da te pitam. Ima li života nakon rođenja?“
„Ne znam, nikada nije dokazano, ali ima onih koji veruju u to.“
„Hoću li te opet videti?“
„Veruj mi i kad me ne vidiš ja sam tu.“ Bilo je to poslednje što sam čuo pre  nego što sam ugledao svetlost. A onda sam izbačen napolje.





Нема коментара:

Постави коментар